Kupei serije 105
-Ultimativna Alfa-
U šestoj deceniji prošlog veka, u vreme velikog uspona italijanske automobilske industrije, Alfa Romeo je imao strahovito veliku reputaciju, kao brend čije su glavne odlike sportska elegancija, dinamika, brzina i estetska superiornost automobila i veliki trkački uspesi u pozadini. Upravo u takvom trenutku, početkom šezdesetih, uprava kompanije odlučuje da na tržište izbaci sportski kupe, manjih dimenzija, ali velikog ”srca” koji bi bio nešto jeftiniji od drugih luksuznih kupea ove marke, a vozaču bi pružao potpun sportski osećaj.
Za osnovu je uzeta platforma modela Giulia. Karoseriju je dizajnirao Bertone, ali se kasnije saznalo da su skladne linije, u stvari, delo, tada još nepoznatog dizajnera po imenu Giorgetto Giugiaro.
Novi model je imao oznaku Giulia Sprint GT (jedno od mnogih korišćenih imena), a pogon je dolazio od, čuvenog četvorocilindarskog motora Alfe, napravljenog od lakih legura, zapremine 1570 kubnih centimetara, sa dve bregaste osovine u glavi i dva dvogrla karburatora. U ono vreme, to je bio izuzetan tehnički biser sa velikom snagom od 106 KS. Automobil je predstavljen 9. septembra 1963. godine na Salonu automobila u Frankfurtu i posle prvih test-vožnji, specijalizovani novinari su bili oduševljeni. Naime, očekivanja su bila potpuno ispunjena, a nova Alfa je postavila standarde u ovoj klasi. Pored motora i bogate opreme mali 2+2 kupe se mogao pohvaliti i nezavisnim ogibljenjem i u ono vreme neverovatno naprednim, disk kočnicama na sva četiri točka.
U enterijeru su se mogli naći uobičajeni detalji, a sam izgled unutrašnjosti se nije drastičnije menjao sve do kraja proizvodnje. Karakteristična za sportske automobile tog perioda, pa i za ovaj je bila pomalo nezgodna i niska pozicija za upravljačem sa čudnim položajem nogu, poput one u trkačkim vozilima, ali fantastična uklopljenost svih sklopova i odlične performanse su sve bacale u drugi plan.
Tržište je dobro reagovalo na novu Alfu i njena cena od tadašnjih 14.700 nemačkih maraka bila je adekvatna suma. Već sledeće godine, predstavlja se kabriolet verzija nazvana Giulia GTC ali i pored nesumnjive lepote i neznatno više cene samo je simboličan broj napustio fabriku (te godine, 221 primerak).
Godine 1965., predstavljaju se i dve nove verzije, Giulia Sprint GTA i Giulia Sprint GT Veloce. Dizajnerski, svi modeli su izgledali identično ali je razlika bila ispod haube. GTA je bila najjača verzija koja je iz poznatog motora od 1,6 litara ”izvlačila” 115 KS dok je GT Veloce bila za par konjskih snaga slabija.
Modeli GTA su bili namenjeni homologaciji jer se ovaj automobil zbog izuzetnog ponašanja na putu i performansi pokazao kao idealna osnova za trkačku ”zver”. Upravo tih godina počinju i sportski uspesi ovog kupea. Model GT 1300 Junior predstavljen je 1966. godine i predstavljao je izuzetno popularnu verziju. Karoserija je ostala nepromenjena a novina je bila nešto niža cena i oprema kao i motor od 1,3 litre i 89 KS.
Godine 1967. u ponudu se ubacuje nova verzija nazvana 1750 GT Veloce, koja je imala motor identičan prethodnicima ali su promene u širini i hodu klipa rezultovale novom zapreminom i snagom od 118 KS. Pored toga, te godine na scenu stupa i prvi redizajn koji se odlikuje drugačijom prednjom maskom sa duplim farovima i nešto više hroma na karoseriji i grilu hladnjaka. Ove promene nisu važile za GTA modele i pored već postojećeg (sa 115 KS), stvorena je i 1300 GTA koja je imala 96 konja.
Upravo tih godina, pred kraj šezdesetih počinje najozbiljnija dominacija ovih automobila na trkačkim stazama širom Evrope. Klasa takmičenja u kojoj su ove Alfe bile najbrojnije je Grupa 2, odnosno kategorija GTJ. Trkačko odeljenje Alfa Romea - AutoDelta podizalo je snagu motora zapremine 1,3 litre sve do 165 KS pri 9500 obrtaja u minuti.
Pored ove zvanične trkačke verzije mogli su se nabaviti i mnogi modeli pripremljeni u radionicama poznatih tjunera kao što je Balduzzi. Osim u Evropi, određeni uspesi su zabeleženi i u Americi gde je prodaja solidno išla. Naime, ovaj model je kao i Porsche 911 učestvovao i u TransAm šampionatu, kao jedini predstavnici Starog kontinenta.
Godine 1970. se predstavlja blagi redizajn, a modeli tog godišta se prepoznaju po diskretno promenjenim linijama prednjeg dela. Sledeće godine, pojavljuje se najjača drumska verzija 2000 GT Veloce, koja na tržište stiže sa dvolitarskim motorom i 132 KS kao i povećanim luksuzom. Te godine se pojavljuje model GT 1600 Junior sa 109 KS. U sledećem periodu Alfa Romeo skreće pažnju sa ovog modela, što usporava razvoj, i okreće se drugim modelima kao što je Alfa Sud ili Alfeta.
Bez obzira na sve, sportski uspesi se nastavljaju i ovaj automobil biva krunisan titulom šampiona Evrope. U nedostaku prave konkurencije, trke GTJ klase su počele da liče na kup takmičenje Alfe, jer drugih modela skoro da nije ni bilo.
Ali sredinom sedamdesetih, ovaj po svemu uspešni model polako posustaje, kako na ulici i tržištu tako i na stazi. Kraj proizvodnje dolazi 1977. godine, nakon preko 70000 primeraka u svim verzijama (18 varijanti i isto toliko imena) i samo oko 1000 komada kabrio modela. Kraju proizvodnje je doprinelo i uvođenje na tržište modela Alfeta GT, koji je u potpunosti nasledio koncepciju klasične Giulie Sprint. Giulia kupei danas predstavljaju sinonim savrsene Alfe svakog Alfiste, a podsecanje na nju nas tera da se zamislimo; kada ce se Alfa Romeo vratiti ovako dobrom konceptu?
Ukoliko ste uzivali čitajuci ovaj članak preporučujemo Vam članak o o osnivanju kompanije Autodelta i saradnji sa neprikosnovenim Alfa Romeo automobilima.
Produkcija:
Giulia Sprint GT 1963 do 68 - 21,542
Giulia Sprint GTV 1965 do 68 - 14,240
1750 GTV 1967 do 73 - 44,269
2000 GTV 1971 do 76 - 37,459
GT 1300 Junior 1966 do 76 - 91,195
GT 1600 Junior 1972 do 76 - 14,299
Performanse: Vmax 0-100 km/h
Giulia Sprint GT 182 kph 12.5 sec
Giulia Sprint GT Veloce 187 kph 10.0 sec
Giulia GT 1300 Junior 173 kph 12.3 sec
1750 GTV 118 mph 9.3 sec
2000 GTV 121 mph 9.1 sec