Sivi, sterilni svet bez Alfa Romea i boja Italije!
Poslato: Pon Jun 27, 2022 4:45 pm
Inspirisan pričama iz drugih tema pokrećen jednu novu u ove vrele dane, ukoliko na forumu još ima ljudi raspoloženih za neobavezno piskaranje Postoji slična tema otvorena još 2010. godine, ali malo drugačijeg karaktera i uz dosta nedostajućih fotki u ovom trenutku, pa je ova ipak iznova otvorena.
Elem, treba da zamislimo svet u kome ne postoji Alfa Romeo, kao ni komplet italijanska auto industrija (yikes ). Pitanje je šta je to što bi zamenilo antuelnu Alfu u našim garažama/parkinzima i čemu bi se eventualno težilo u sličnom cenovnom rangu? Šta je to što bi pokrenulo emocije i o čemu bi se u takvom sivom svetu maštalo?
Evo da se upišem: Krenuću "u rikverc" i navesti šta je to što definitivno ne bih vozio. U pitanju je sveto nemačko trojstvo! Jeste to igra "na sigurno", ali i u tom imaginarnom svetu voleo bih opet malo da se izdvojim i iskočim iz klišea. Ukoliko bi me neko, pak, naterao na model iz trojstva, danas bi to pre drugih bio Mercedes. Dobar deo života sam ga smatrao izborom za gastose, taxiste i bizMisimene, dajući prednost BMW-u, ali poslednjih godina mi je Mečka baš pozitivno iskočila dizajnom (eksterijera naravno, enterijer mi je na granici kiča i baš bih morao da gutam knedle uz neki takav), dok je BMW dizajnerski skroz zastranio, kako spolja, tako i unutra.
Ono što APSOLUTNO i ni u jednoj varijanti ne bih vozio, sve i da je džabe ili jedino na svetu, jeste bilo šta pod okriljem Narodnog Auta, makar to bio i neki Lambo. To je već pitanje nekih ličnih i tvrdokornih principa, a ne kvaliteta ili totalnog animoziteta.
Postojalo je razdoblje kada su Šveđani bili vrlo poželjni kao izbor, Volvo i SAAB naravno, ali u poslednje vreme su i Šveđani zastranili po mom mišljenju. Kada se podvuče crta, uveren sam da bi u odsustvu Alfe kroz moju garažu defilovali Japanci u najvećoj meri, pre svega Mazda, Honda/Acura, Lexus, eventualno Infiniti iz D, donekle i C segmenta. Uklapaju se u priču estetski u najvećoj meri, a Japanci umeju da naprave i performantan automobil bez sumnje. Čak šta više, Mazda je uspela da napravi i crossover (CX-3) koji izgleda fantastično, pogotovo u onoj Mazda crvenoj boji, što je zaista ogroman useh imajući u vidu moju potpunu nenaklonost SUV/Crossover segmentu. Bilo bi kod Japanaca dovoljno materijala poslednjih decenija da koliko-toliko fino oboji taj sumorni sivi svet. Omiljeni tip karoserije je D Coupe, dok su prve i jedine alternative D limuzina ili C Hatch.
Ako zađemo u listu nekih relativno ostvarivih snova, tu bih se najviše orijentisao na američku auto industriju koju izuzetno poštujem, a ovde bih sa takvim primerkom dovoljno iskakao iz šablona. Cenom pristupačni, a performantni i ludi, doneli bi sasvim dovoljno zabave i emocija. U igri su naravno Mustang, nekakav Charger, Camaro, eventualno Corvette. Neću zaboraviti Japance ni u tom segmentu.
Eto toliko od mene na ovu temu, uz opasku da ipak ništa i nikako ne bi moglo skroz obojiti svet lišen dragih Italijana i neprevaziđenog Alfa Romea! Bez obzira što se bliži "kraj sveta" za klasične automobile, odnosno nikada neizvesnije budućnosti za automobilizam u globalu i brendove koji su carevali decenijama, pa i duže od veka, Alfa Romeo živi i nastaviće da živi dok ima entuzijasta i istinskih ljubitelja
Elem, treba da zamislimo svet u kome ne postoji Alfa Romeo, kao ni komplet italijanska auto industrija (yikes ). Pitanje je šta je to što bi zamenilo antuelnu Alfu u našim garažama/parkinzima i čemu bi se eventualno težilo u sličnom cenovnom rangu? Šta je to što bi pokrenulo emocije i o čemu bi se u takvom sivom svetu maštalo?
Evo da se upišem: Krenuću "u rikverc" i navesti šta je to što definitivno ne bih vozio. U pitanju je sveto nemačko trojstvo! Jeste to igra "na sigurno", ali i u tom imaginarnom svetu voleo bih opet malo da se izdvojim i iskočim iz klišea. Ukoliko bi me neko, pak, naterao na model iz trojstva, danas bi to pre drugih bio Mercedes. Dobar deo života sam ga smatrao izborom za gastose, taxiste i bizMisimene, dajući prednost BMW-u, ali poslednjih godina mi je Mečka baš pozitivno iskočila dizajnom (eksterijera naravno, enterijer mi je na granici kiča i baš bih morao da gutam knedle uz neki takav), dok je BMW dizajnerski skroz zastranio, kako spolja, tako i unutra.
Ono što APSOLUTNO i ni u jednoj varijanti ne bih vozio, sve i da je džabe ili jedino na svetu, jeste bilo šta pod okriljem Narodnog Auta, makar to bio i neki Lambo. To je već pitanje nekih ličnih i tvrdokornih principa, a ne kvaliteta ili totalnog animoziteta.
Postojalo je razdoblje kada su Šveđani bili vrlo poželjni kao izbor, Volvo i SAAB naravno, ali u poslednje vreme su i Šveđani zastranili po mom mišljenju. Kada se podvuče crta, uveren sam da bi u odsustvu Alfe kroz moju garažu defilovali Japanci u najvećoj meri, pre svega Mazda, Honda/Acura, Lexus, eventualno Infiniti iz D, donekle i C segmenta. Uklapaju se u priču estetski u najvećoj meri, a Japanci umeju da naprave i performantan automobil bez sumnje. Čak šta više, Mazda je uspela da napravi i crossover (CX-3) koji izgleda fantastično, pogotovo u onoj Mazda crvenoj boji, što je zaista ogroman useh imajući u vidu moju potpunu nenaklonost SUV/Crossover segmentu. Bilo bi kod Japanaca dovoljno materijala poslednjih decenija da koliko-toliko fino oboji taj sumorni sivi svet. Omiljeni tip karoserije je D Coupe, dok su prve i jedine alternative D limuzina ili C Hatch.
Ako zađemo u listu nekih relativno ostvarivih snova, tu bih se najviše orijentisao na američku auto industriju koju izuzetno poštujem, a ovde bih sa takvim primerkom dovoljno iskakao iz šablona. Cenom pristupačni, a performantni i ludi, doneli bi sasvim dovoljno zabave i emocija. U igri su naravno Mustang, nekakav Charger, Camaro, eventualno Corvette. Neću zaboraviti Japance ni u tom segmentu.
Eto toliko od mene na ovu temu, uz opasku da ipak ništa i nikako ne bi moglo skroz obojiti svet lišen dragih Italijana i neprevaziđenog Alfa Romea! Bez obzira što se bliži "kraj sveta" za klasične automobile, odnosno nikada neizvesnije budućnosti za automobilizam u globalu i brendove koji su carevali decenijama, pa i duže od veka, Alfa Romeo živi i nastaviće da živi dok ima entuzijasta i istinskih ljubitelja