Ferrari-Stvaranje mita
Poslato: Sub Nov 22, 2008 6:31 pm
Enzo Ferrari, najkarizmatičniji lik automobilizma, ovako je opisivao svoje kreacije: Oni su produkt superlativne mehanike. I uvijek su to automobili koji su sami po sebi neodoljivi.
Enzo Ferrari rođen je 18. veljače 1898. godine u talijanskom gradu Modeni. Otac Alfredo Ferrari uspješno je vodio obiteljski biznis, ljevaonicu metala, omogučujući Enzu i starijem bratu Alfredu mlađem bezbrižno djetinjstvo. Otac je među prvima u Modeni imao automobil, a 1908. godine odveo je sinove na utrku nedaleko Bologne. Desetogodišnji je Enzo bio trenutno impresioniran...
Prošlo je više od pola stoljeća otkako se prvi Ferrari pojavio na utrci. Danas Ferrari znači više od automobilizma. Ferrari je snaga, ljepota, glamur, osobnost, ekskluzivnost ali iznad svega strast. Strast za simbolom propetog konjića, najpoznatijom ikonom u svijetu automobilizma. Ipak, prošlo je neko vrijeme dok utrke nisu potpuno zaokupile Enzovu maštu. Namjeravao je postati operni pjevač ili sportski novinar. Pjevanje je ubrzo zaboravio, no neko je vrijeme radio kao novinar u La Gazzetti dello Sport, pišući o nogometnim utakmicama. Enzov se život totalno promijenio za prvog svjetskog rata. 1916. umire mu otac od upale pluća, a kasnije te godine i brat. Te su ga tragedije pratile čitav život. Slomljeni Enzo kasnije odlazi u vojsku i radi kao potkivač konja. Ozbiljno se razbolio te je zamalo izgubio život. Poslan je u bolnicu gdje je, kako je kasnije napisao, mogao čuti zabijanje lijesova u podrumu. Ozdravio je, a kako se rat bližio kraju u Enzu je sve više rasla želja da postane trkaći vozač. Prvo je morao naći posao vezan uz auto industriju. Fiat ga je odbio no to nije pokolebalo Enza koji se nastavio motati u barovima oko tvornice u Torinu, u koje su zalazili mehaničari i vozači utrka. Tamo upoznaje čovjeka koji se bavio rapariranjem rabljenih kamiona. Nitko ne zna gdje i kada je Enzo naučio voziti, ali se zna da je vozio gole šasije u Milano, usavršavajući pritom svoju vještinu. Kasnije nalazi posao u CMN-u, malom proizvođaču automobila, gdje postaje asistent tvrtkinom test vozaču. 1919. godine Enzo postaje vozač utrka. Ubrzo napušta CMN, i odlazi u Alfa Romeo. Osim kao vozač, u Alfi Enzo radi i kao menađer. 1923. godinu obilježila su dva velika događaja.
Oženio se Laurom i nakon najveće pobijede u karijeri na Copa Acerbo, upoznaje obitelj legendarnog pilota Francesca Baracce. Baraccina je eskadrila nosila logo cavalino rampante - propeti konjić, kojeg je na nagovor pilotovih roditelja uzeo kao svoj znak. Konjić je ostao crne boje, a Enzo je dodao žutu podlogu, boju grada Modene. Cavalino rampante prvi se put pojavljuje 1932. na Enzovom automobilu na utrci 24 sata Spa. Krajem 20-ih Alfa se povlači i Enzo osniva vlastiti tim za održavanje Alfinih trkaćih automobila u rukama privatnika. 16.11.1929. rođena je Scuderia Ferrari sa sjedištem u Modeni.
Zaokupljen biznisom, Enzo napušta vozačku karijeru.
1932. godine dobiva sina Alfredina, poznatijeg kao Dino, a Scuderia Ferrari bilježi velike uspjehe diljem Europe s glavnom zvijezdom Tazijom Nuvolarijem, jednim od najboljih vozača svih vremena. Ferrari je tada napravio čudovišni auto s dva 8 cilindrična motora, jedan ispred te jedan iza vozača. Njime je oboren novi svjetski brzinski rekord od 364 km/h. Najbolja sezone Scuderie Ferrari rezultirala je s 30 pobjeda od 35 utrka. Taj je rekord ostao nedirnut do 1988. kada je McLaren osvojio 15 od 16 utrka. Uskoro u igru ulaze moćni timovi Mercedesa i Auto Uniona. Financirani nacističkim novcem njemački timovi dominiraju, a Ferrarijeve Alfe lagano gube korak. 1938. godine Alfa odlučuje ponovno samostalno krenuti u natjecanje, a Enzu nudi mjesto sportskog direktora. On prihvaća, no kako mu nije odgovarao rad s pretpostavljenima, na kraju biva izbačen 1939. godine. Time je okončana dvadesetgodišnja suradnja, odnosno 225 utrka i 114 pobjeda.
Na kraju Enzo formira vlastiti tim, međutim potpisani ugovor s Alfom zabranjivao mu je korištenje vlastita imena slijedeće 4 godine.
Drugi je svjetski rat pred vratima. Enzo u Modeni osniva novu tvrtku imena Auto Avio Construzioni. Prvi vlastiti trkaći automobil nosio je oznaku 815, s karoserijom poznatog Touringa, a 1940. godine AAC 815 nastupa na poznatoj utrci Mille Miglia.