Mislim da nema potrebe zaoštravati situaciju i shvatati neke stvari lično. Diskusije i služe za to da se ukrste argumenti, sasluša druga strana i eventualno čuje nešto novo, a treba biti parlamentaran i dovoljno demokratičan kako bi se unapredilo funkcionisanje samog foruma koji i jeste pravo mesto za razmenu mišljenja. Svi smo ovde “na istom zadatku” i nema potrebe diskusiju pretvarati u bojno polje. Hteo bih da se osvrnem na još par stvari i biće mi zadovoljstvo ako nakon toga diskusija uđe u mirne vode:
igorkrnic napisao:a ja vidis sebe par puta uhvatim da se mimoidjem sa nekom 159 i tacno se trznem jednostavno ubode me u oko i onda skontam da i sam vozim taj auto, slican slucaj je bio i kad sam vozio 156 i uvek kad se vozam i kad nailazi bilo koja alfa nasmejem se, jednostavno izdvaja se od ostalih auta primetim samo alfe a ostali su mi sivi onako obicni, auto ko auto, eto to je neko moje vidjenje ali ja ne tvrdim da je to tako
Da, to je fenomen koga bih se i ja rado dotakao i koga ni sam ne bih bolje opisao

Evo jedne male anegdote: Nedavno sam putovao na more i čim sam stigao do hotelskog parkinga ugledao sam prizor od koga srce samo što mi nije iskočilo – crvena Alfa 147 GTA sa poljskim tablama, što je prvi put da uživo vidim tu lepoticu

Naravno, čitav serijal fotki nastao je na tom mestu i to je prva stvar čemu sam poklonio pažnju na moru! Ne moram ni spominjati kako sam se ugurao što bliže njoj i da sam malo i dežurao narednih dana kako bih srećnog vlasnika upoznao i eventualno na licu mesta čuo kako turira mašinu, ali mi se nije dalo. U svakom slučaju par dana kasnije stiže i Slovenac sa identičnom srebrnom 156-icom 2.0 TSpark poput moje i pogađate – ćovek se parkira odmah do mene iako je imao više od pola parkinga slobodno. Nešto kasnije stiže i 156 1.9 SW koja se opet ugura tu blizu nas, tako da su Alfe grupisane onako kako treba i onako kako svaki pravi Alfista impulsivno oseća da treba! Nema šansi da se tako ponašaju vlasnici bilo kog od drugih vlasnika automobila i nema šansi da se još nekome osmeh navuče na lice kada se mimoiđe sa drugim vozilom koje nosi isti bedž na njuški, bez obzira da li je to stara 33-jka, 75-ica, 164, neki od najčešče viđanih modela ili pak ovi aktuelni tipa 159, Brera, Mi.To, Spider, a ne daj bože da negde vidim 8C, verovatno bih se od uzbuđenja slupao ili doživeo srčku
Takođe, klinac (12 godina) ludi svaki put kada ga vozim jer nema šansi da se mimoiđem sa nekom Alfom a da to ne prokomentarišem! Po tom pitanju u familiji me tretiraju kao bolesnog fanatika
E to su te stvari po kojima smo jedinstveni i specifični u čitavom svetu. Nema drugih vozača koji osećaju takvu privrženost brendu i koji cene druge ljude koji se opredele za Alfu. Jedino što me do ludila može dovesti jeste kada vidim musavu i zamazanu Alfu. Retko je to, ali se ponekad desi i onda znam da taj vlasnik nije pravi Alfista jer mi brinemo o našim ljubimcima kao niko drugi...
@JaMaL
Kolega, više nego respektujem tvoje stavove i lično mi je žao što Alfa ne izbacuje na tržište modele za mlađe sa zadnjim pogonom, sa kojima se može driftovati i ludovati. Neko ipak ostaje uskraćen i meni je sasvim jasna i bliska privrženost svih vas ljubitelja 75-ice tom i takvim modelima. Što se mene lično tiče, šta bi jedan porodičan Alfista u četrdesetoj godini života uopšte mogao poželeti a da to nije jedna ful opremljena 159-ka, pa još ova nova i restilizovana, sa 1.8 Turbo benzincem i oko 200 KS, odnosno ona zver 2.4 JTDM ukoliko čovek prelazi velike kilometraže pa želi da prištedi gorivo, a da performanse ostanu ludačke? Lično mislim da nema ništa bolje, sem možda jedne stvari, a to je nekih tridesetak hiljada E na ruke, pa da se odmah pazari novo
Dakle, ima nas različitih Alfista i bilo bi dobro da smo svi srećni i zadovoljni! A zbog čega nismo, razlozi su više nego jasni:
Opet ćemo sve to najbolje videti na primeru Porschea sa kojim se vrše poređenja:
Dr. Wendelin Wiedeking, prvi čovek Porschea i najplaćeniji menadžer u Evropi sa godišnjim primanjima od preko 60 miliona Eura izgradio je imperiju. Na maksimalno dobar način iskoristio je činjenicu što ima vernu i bogatu klijentelu koja ne žali para na njegove proizvode, pa čak i kad se zna da je Porsche rekorder kada je u pitanju zarada po jedinici proizvoda. U proseku od svakog prodatog modela Porscheu ostaje oko 11.000 E, što je jedinstven slučaj u autoindustriji. Porsche je toliko narastao da je hteo da proguta i jedan VW, što mu zamalo nije uspelo, mada je vlasnik velikog paketa deonica i ima bitan uticaj. Sada u ova krizna vremena čak i veliki i strašni Porsche se suočava sa besparicom, pa traži bankarske pozajmice, a ako tom Porscheu trebaju pozajmice, šta tek drugi treba da kažu!?
Hoću reći da je Porsche jedan i jedinstven primer, da su toliko jaki da mogu negovati tradiciju i unapređivati ono po čemu su prepoznatljivi, ali čak ni oni nisu mogli ostati osim sveta, pa su njihovi automobili veoma opremljeni, bezbedni, prate neke trendove, a sada je tu SUV, model sa četvoro vrata, diesel motori i slično.
Uzmimo sada jedan Jaguar za primer! Ima li većih tradicionalista od Britanaca plave krvi i kome teže padaju kompromisi? A eto, doživeli su prvo da se na tržištu pojavi jeftini Jaguar (S Type), pa onda diesel motori, pa prodaja Fordu i svaka noćna mora koju mogli zamisliti. Na kraju su praktično izgubili celu autoindustriju! Međutim Jaguar još uvek postoji, izbacuje nove modele uz razne kompromise i nadaju se boljim vremenima, a siguran sam da većina ljubitelja ipak radije doživljava kompromise, nego da se marka potpuno ugasi!
Šta se u međuvremenu dešavalo sa Alfom? Naravno, niko nije lišen loših odluka menadžmenta, pa tako zbog nekih stvari umalo firma nije propala početkom devedesetih! Nekako se preživelo i isplivalo na čemu se najviše ima zahvaliti sjajnoj 156-ici i oko 670.000 prodatih modela do kraja produkcije! Onda umalo ceo FIAT nije propao, a taman kada su stvari krenule kako treba, FIAT se izvukao i počeo da pravi profit, Alfa spremala naslednike 147-ice i 166-ice (šuškalo se o povratku na boxer motore izuzetnih karakteristika, pa zadnjem pogonu i svemu što bi radovalo sve nas bez izuzetka), opet je stigla kriza i borba za goli život! Zato se i kasni sa mnogim projektima (ima već 10 godina kako 147 čeka naslednika) pri čemu mi je samo jako drago što su osvojeni malolitražni turbo motori gde smo pioniri zajedno sa VW i siguran sam da vlasnici Mi.To 1.4 Tb itekako imaju razlog da nabace osmeh na lice:-)
Da bi se preživelo danas, potrebni su manji i komercijalniji modeli, potrebno je napraviti neki kompromis sa srednjim i većim modelom, mora se imati kvalitet i pouzdanost pre svega, nephodno je napraviti proboj u popularnom C segmentu (što jeste najteže), pa kada se stvori finansijska osnova, da se onda pruži nešto i onima koji se uzdaju isključivo u Cuore Sportivo. Po meni je Mi.To pun pogodak, ali uvek ostaje ona surova istina da ljudi kupuju “Švabe” po nekom defaultu, što je posebno izraženo kad nas. Iako je Alfa po kvalitetu dostigla najrenomiranije konkurente, još uvek na nju mnogi gledaju ispod oka, dok samo mi entuzijasti znamo pravu istinu!
Međutim, može li Alfa preživeti samo od entuzijasta, ili mora zaigrati na kartu osvajanja novih tržišta i otimati kupce od drugih? Kakve koristi uopšte firma ima ovde od nas u Srbiji, od vas ljubitelja 75-ice ili nas koji jedva nakarikamo kredite i keš da pazarimo kakvog polovnjaka (čast izuzecima koji su finansijski stabilni i nezavisni, ali malo ih je za ozbiljniju statistiku)!? Još trebamo biti srećni što im vrednost brzo pada i što možemo pazariti polovnjake za smešne cifre ako se porede sa VW-om i sličnima.
Nema u kapitalizmu emocija i stare slave, traži se samo keš za život i nove tržišne utakmice!
Dakle, da bi Alfa jednom bila ono što bi trebala biti i imala široku paletu sopstvenih proizvoda baziranih na ličnom know-how, morala bi biti finansijski mnogo jaka i nezavisna, ali takvi su danas jako retki i svi su praktično prinuđeni na udruživanje snaga i rezanje troškova. To je surova realnost i mora se prihvatiti, a daj bože da baš Alfa bude ta koja će se jednom vratiti na stare staze slave.
U međuvremenu ja sam zadovoljan i ovim što imam, odnosno Alfinom pozicijom na tržištu jer u teškim uslovima živi i preživljava, te na isto to tržište sporadično izbacuje modele kojima Alfisti moraju biti zadovoljni. Ako me neko pita da li bih radije da Alfa preživljava ovakva kakva jeste, ili da se ugasi zato što nije onakva kakvu bi 100% želeli i kakva bi trebala biti, odgovor neću davati jer smatram da se podrazumeva.
Još jedan pozdrav i nema razloga da se iko žesti. Jednostavno razmenjujemo mišljenja, što nikada ne može biti loše...