Kupovina Giuliette iz Njemačku
Poslato: Sub Dec 02, 2023 10:58 am
Pozdrav svim kolegama Alfistima od bivšeg a vrlo verovatno i budućeg Alfiste.
Odmah da se izvinim onima što ne vole da čitaju dugačke postove jer će ovaj biti sve samo ne kratak, pa ako nemate vremena/živaca, da se ne upuštate u to.
Pre nekih 5 godina postavio sam nekoliko pitanja u temi vezano za Giuliettu kada sam nameravao da kupim automobil i dvoumio se između Giu i Honde Civic, na koja sam dobio više nego dobre odgovore. Tada sam se dvoumio između Giuliette sa 1.4 benzinskim motorom od 150 ili više konja i Honde Civic sa 1.8 motorom, takođe benzin. Posle dosta razmišljanja, mozganja, upoređivanja i nećkanja, izbor je pao na Civica iznad svega zbog stotinak litara većeg gepeka kao i čuvene japanske pouzdanosti mehanike i elektronike po kojoj je Honda na daleko poznata. I tu sam se kanda i malko zajeb'o...
Honda me je služila i realno gledano nikad nije ostavila na putu, ali sam sa njom imao 2 problema zbog kojih sam stavio prst na čelo i zažalio što moj tadašnji izbor nije pao na Giuliettu. Prvo, iscureo mi je antifriz iz hladnjaka i ostao sam bez vode u sistemu. To se na sreću desilo svega 20-tak km od kuće, hladnjak je bio oštećen. To je moguće da se desilo tako što sam vozio po jednom zavejanom putu na kojem je bila neka ogromna zaleđena komadina blata koju sam pokupio prednjim delom auta, tačno negde po sredini. Palo mi je na pamet da je to možda uzrokovalo minimalno oštećenje hladnjaka i curenje antifriza kojeg kad je nestalo, motor je posle digao temperaturu. Sreća pa sam to primetio na vreme, motor se nije pregrejao (što je pogubno za motor sa aluminijumskim blokom), i posle zamene hladnjaka i termostata, sve je bilo OK. Tako da je moguće da je ovaj problem prouzrokovalo fizički oštećenje, a ne nekakav mehanički problem bez uzroka. Međutim drugi problem na koji sam naleteo u Hondi me je zaista razočarao i stekao sam utisak kao da vozim auto koji je "tempirana bomba" umesto automobil u koji mogu da sednem, okrenem ključ i krenem na put oko sveta što mi je izuzetno bitno. Od momenta kupovine automobila koji je tada bio 6 godina star sa 80 tkm na satu, auto je trošio ulje. To mi je bilo neverovatno za taj motor, s obzirim da je bio okarakterisan kao "bullet proof" i već dobro proveren i testiran u prethodnoj generaciji Civica. Ispostavilo se da je Honda u Civicu devete generacije koristila motor 1.8 iz osme generacije Civica, u kojem je samo malo preradila karike da bi dobila nešto nižu potrošnju i emisiju izduvnih gasova. Međutim upravo tu su zajebali stvar i motor je zbog tih loše dizajniranih karika trošio ulje. Nije bilo strašno, možda litar na 3 do 5 tkm, ali sama činjenica da auto na toj kilometraži troši toliko ulja me je brinula. Posle sam opširno čitao o toj temi i pronašao da su u Civicu od 2012 do 2014 određeni modeli tog motora sa nekom serijskom oznakom (zaboravio sam već kojom)imali taj problem, a oni koji nisu imali tu oznaku su bili OK. Ljudi su se žalili, ali kako Civic devete generacije se svakako nije baš dobro prodavao, Honda je ovaj problem gurala pod tepih i tvrdila da je to normalno. Neki koji nisu vodili računa o nivou ulja u motoru su doživeli havariju na motoru već na kilometraži od od oko 150tkm. Prosto neverovatno za jednu Hondu, zar ne?
Samo još jedan dokaz da se automobili više ne prave kao ranije, i koliko god da su tehnološki i elektronski napredni, utoliko imam neki osećaj da sa tom žejom da se što više smanji potrošnja i CO2 ide unazad u kvalitetu izrade i dugotrajnosti mehanike.
Služila me je Honda OK uz tu redovnu kontrolu ulja ali sam shvatio da moram da je se otarasim pre nego što taj problem postane ozbiljan. Zamenio sam je pre više od 3 godine na placu za jedan jako specifičan auto, za koji se ubrzo pretpostavilo da je bio odličan izbor i do sada meni lično najbolji auto koji sam ikad imao. U pitanju je Suzuki Kizashi, limuzina koju je Suzuki predstavio 2010 godine i proizvodio do 2014. To je defitnivino najbolji automobil koji je Suzuki ikad napravio ali je loš marketing kao i vreme kada se auto pojavio bilo totalno pogrešno, te je prodaja doživela fijasko. Taj auto ostaje do sada najlošije prodavan model Suzukija, a ja iz ličnog iskustva tvrdim da je najbolji. Ima atmosferski Oto motor od 2.4 litre sa 180 konja i indirektnim ubrizgavanjem, ima malo kruće vešanje, krutu šasiju, odlične kočnice i vrhunski je opremljen, od Xenona, kože, šibera, električnih sedišta, keyless entry i svih mogućih džidža bidža koje su bile u opciji tih godina. Uz sve to pouzdan kao tenk, da kucnem u drvo. Kod mene je više od 3 godine, za to vreme sam sa njim prevalio više od 60 tkm i za svo to vreme imao sam dva kvara. Pregorela mi je jedna Xenon sijalica i drugo, crkao je jedan parking senzor napred. Međutim, problem je što je ovaj auto izuzetno redak, pa je i nabavka delova za njega, čak i u Nemačkoj gde se zaista može naći sve i svašta za svaki auto, prava gimnastika. Tražio sam po celom svetu gde mogu da kupim zamenski parking senzor za Kizija ali ga ne nađoh nigde. Na kraju sam bio primoran da naručim direktno od Suzukija i platio jedan pišljivi parking senzor 262 eura. Upravo to je ono što me od ovog auta odvraća. Iako i dalje besprekorno radi, to je danas auto skoro 12 godina star sa skoro 170tkm na satu. Nije nerealno očekivati da će u neko dogledno vreme na njemu otići neki delovi koje ću morati da zamenim, i čisto zamenskih delova i dalje ima. Ali šta ako se ne daj Bože desi neki udes (koji za 16 godina vožnje Bogu hvala još nisam imao), e onda će nabavka nekih delova poput branika, karoserije ili svetlosne grupe biti nemoguća misija. Ne želim jednostavno u to da se upuštam i koliko god voleo auto koji trenutno vozim, auto me ipak služi za prevoz, a ako kad mu se nešto pokvari ne mogu da to rešim u roku od nekoliko dana, onda automobil za mene lično gubi svoju funkciju.
Dakle, u narednom periodu od nekih par meseci vreme je za zamenu, i pošto verujem da mi neće trebai veliki auto a iskreo rečeno i nisam neki ljubitelj velikih auta, pogotovo SUV-jeva, jedan automobil koji do sada nisam uspeo da prežalim je svakako Alfa Romeo Giulietta. Jedinstveno dizajniran auto italijanskog šmeka i trkačkih korena koji se u masi drugih, sličnih i bezličnih automobila kompakt klase daleko izdvaja svakom svojom linijom u kojoj ima toliko stila, šmeka i italijanske prefinjenosti i smisla za dizajn. Rekao sam sebi da ovaj auto moram posedovati, po bilo koju cenu. Međutim, ovaj model će svakako biti kupljen u Nemačkoj i vožen ovde neko vreme, a potom ako se sve kockice sklope, i uvežen u Srbiju. Moj osnovni prioritet kod odabira auta je da je auto minimum 2016. godište, poželjno je 17 ili 18, da ima motor od miniumum 150 konja. Kilometraža do 120tkm, ako je dizel možda i koji km preko i poželjno da auto nije bio u udesu. Da li je dizel ili benzin nije mi tolio bitno, jer koliko sam shvatio, dobro održavan MA motor je solidno pouzdan, i uz dobro održavanje može da prevali dobrano preko 200 tkm. Meni je svakako benzinac prioritet, iznad svega zbog osećaja u vožnji, prefinjenosti i tišine u radu na nižim obrtajima, a zvuka na višim, kao i manje mase na prednjem delu što automobil svakako čini zabavnijim i dinamičnijim za vožnju. Od dizela takođe ne bih bežao ako se poklope kockice da je auto dobro opremljen, održavan, da nije promenio puno vlasnika, jer sam sa imao dobro iskustvo sa Alfinim dizelom (3 godine vozio 159 1.9 mjet) i ne bih imao ništa toliko protiv da imam još jednu Alfu dizela jer im je potrošnja kao i performanse pogotovo u kompaktnom autu, stvarno impresivna. Što se opreme tiče, vidim da je Alfa tu baš šarenolika i da sa različitim modelima i restajlinzima nudi i druge nazive opreme. Ono što bi meni recimo bilo bitno jeste da auto ima napred xenone... Nekako mi te Giulietine prelepe LED trake u farovima nikako ne idu u kombinaciji sa običnim halogenim farovima, ali koliko vidim tek neke baš baš dobro opremeljene Giuliette imaju xenone. Parking senzori nazad su mi takođe važni, pogotovo zbog žene, a napred ne toliko. Bilo bi jako dobro da ima fabrički tonirana stakla nazad. Moja dva poslednje auta su to imala i to je leti stvarno praktična stvar. E da... i mnogo mi se sviđa italijanska koža u Alfi, ili bar Alkantara a idealno bi bilo kombinacija ta dva. Jedino mi ona obična štof sediša i u Giulietti na oko ne izgledaju ništa posebno... Bio bih spreman da izdvojim oko 12, 13 somića sa auto, ako je stvarno dobar primerak i do 15. E sad u tom cenovnom rangu, to jest malo iznad njega može da se nađe i QV, što bi mi lično bio san snova. Međutim ima tu jedna caka. Supruga bi takođe vozila tu Alfu, a s obzirom da se ona i dalje vodi kao početnik, doduše baš dobar početnik, mislim da bi za nju bio stvarno overkil auto od 240 konja. Drugo, ako onu standardnu, običnu Giuliettu negde pomalo i zagrebe, neće toliko da boli kao kad bi se to desilo na QV modelu. Svakako imam neki san da jednog dana uzmem neku dobro očuvanu QV, da je garažiram i vozim samo po lepom vremenu i ostavim deci u nasleđe, ako tada uopšte budu dozvoljeni modeli za sa unutrašnjim sagorevanjem. Giuletta QV mi je tako savršen i prelep auto da mi je jednostavno šteta to voziti kao daily opciju...
Izvinjavam se onima sa kraćim živcima na sastavljanju sa moje a čitanju sa vaše strane ovog kilometarskog posta, ali kod Alfe ništa nije tako jednostavno i obično, pa samim tim ni razmišlanje i pisanje o tom autu.
Imam još neka pitanja vezano za Gu, a postavljao bih i par linkove sa mobile.de da zajedno prokomentarišemo slike, stanje, izgled i cenu auta. Iako neću auto kupiti u narednih mesec, dva već vrlo verovatno 3 do 4, virus me već odavno drma, a gde ću pobogu da se lečim ako ne ovde među sebi sličnima?
Hvala na razumevanju i pomoći i svako dobro!
Nikola
Odmah da se izvinim onima što ne vole da čitaju dugačke postove jer će ovaj biti sve samo ne kratak, pa ako nemate vremena/živaca, da se ne upuštate u to.
Pre nekih 5 godina postavio sam nekoliko pitanja u temi vezano za Giuliettu kada sam nameravao da kupim automobil i dvoumio se između Giu i Honde Civic, na koja sam dobio više nego dobre odgovore. Tada sam se dvoumio između Giuliette sa 1.4 benzinskim motorom od 150 ili više konja i Honde Civic sa 1.8 motorom, takođe benzin. Posle dosta razmišljanja, mozganja, upoređivanja i nećkanja, izbor je pao na Civica iznad svega zbog stotinak litara većeg gepeka kao i čuvene japanske pouzdanosti mehanike i elektronike po kojoj je Honda na daleko poznata. I tu sam se kanda i malko zajeb'o...
Honda me je služila i realno gledano nikad nije ostavila na putu, ali sam sa njom imao 2 problema zbog kojih sam stavio prst na čelo i zažalio što moj tadašnji izbor nije pao na Giuliettu. Prvo, iscureo mi je antifriz iz hladnjaka i ostao sam bez vode u sistemu. To se na sreću desilo svega 20-tak km od kuće, hladnjak je bio oštećen. To je moguće da se desilo tako što sam vozio po jednom zavejanom putu na kojem je bila neka ogromna zaleđena komadina blata koju sam pokupio prednjim delom auta, tačno negde po sredini. Palo mi je na pamet da je to možda uzrokovalo minimalno oštećenje hladnjaka i curenje antifriza kojeg kad je nestalo, motor je posle digao temperaturu. Sreća pa sam to primetio na vreme, motor se nije pregrejao (što je pogubno za motor sa aluminijumskim blokom), i posle zamene hladnjaka i termostata, sve je bilo OK. Tako da je moguće da je ovaj problem prouzrokovalo fizički oštećenje, a ne nekakav mehanički problem bez uzroka. Međutim drugi problem na koji sam naleteo u Hondi me je zaista razočarao i stekao sam utisak kao da vozim auto koji je "tempirana bomba" umesto automobil u koji mogu da sednem, okrenem ključ i krenem na put oko sveta što mi je izuzetno bitno. Od momenta kupovine automobila koji je tada bio 6 godina star sa 80 tkm na satu, auto je trošio ulje. To mi je bilo neverovatno za taj motor, s obzirim da je bio okarakterisan kao "bullet proof" i već dobro proveren i testiran u prethodnoj generaciji Civica. Ispostavilo se da je Honda u Civicu devete generacije koristila motor 1.8 iz osme generacije Civica, u kojem je samo malo preradila karike da bi dobila nešto nižu potrošnju i emisiju izduvnih gasova. Međutim upravo tu su zajebali stvar i motor je zbog tih loše dizajniranih karika trošio ulje. Nije bilo strašno, možda litar na 3 do 5 tkm, ali sama činjenica da auto na toj kilometraži troši toliko ulja me je brinula. Posle sam opširno čitao o toj temi i pronašao da su u Civicu od 2012 do 2014 određeni modeli tog motora sa nekom serijskom oznakom (zaboravio sam već kojom)imali taj problem, a oni koji nisu imali tu oznaku su bili OK. Ljudi su se žalili, ali kako Civic devete generacije se svakako nije baš dobro prodavao, Honda je ovaj problem gurala pod tepih i tvrdila da je to normalno. Neki koji nisu vodili računa o nivou ulja u motoru su doživeli havariju na motoru već na kilometraži od od oko 150tkm. Prosto neverovatno za jednu Hondu, zar ne?
Samo još jedan dokaz da se automobili više ne prave kao ranije, i koliko god da su tehnološki i elektronski napredni, utoliko imam neki osećaj da sa tom žejom da se što više smanji potrošnja i CO2 ide unazad u kvalitetu izrade i dugotrajnosti mehanike.
Služila me je Honda OK uz tu redovnu kontrolu ulja ali sam shvatio da moram da je se otarasim pre nego što taj problem postane ozbiljan. Zamenio sam je pre više od 3 godine na placu za jedan jako specifičan auto, za koji se ubrzo pretpostavilo da je bio odličan izbor i do sada meni lično najbolji auto koji sam ikad imao. U pitanju je Suzuki Kizashi, limuzina koju je Suzuki predstavio 2010 godine i proizvodio do 2014. To je defitnivino najbolji automobil koji je Suzuki ikad napravio ali je loš marketing kao i vreme kada se auto pojavio bilo totalno pogrešno, te je prodaja doživela fijasko. Taj auto ostaje do sada najlošije prodavan model Suzukija, a ja iz ličnog iskustva tvrdim da je najbolji. Ima atmosferski Oto motor od 2.4 litre sa 180 konja i indirektnim ubrizgavanjem, ima malo kruće vešanje, krutu šasiju, odlične kočnice i vrhunski je opremljen, od Xenona, kože, šibera, električnih sedišta, keyless entry i svih mogućih džidža bidža koje su bile u opciji tih godina. Uz sve to pouzdan kao tenk, da kucnem u drvo. Kod mene je više od 3 godine, za to vreme sam sa njim prevalio više od 60 tkm i za svo to vreme imao sam dva kvara. Pregorela mi je jedna Xenon sijalica i drugo, crkao je jedan parking senzor napred. Međutim, problem je što je ovaj auto izuzetno redak, pa je i nabavka delova za njega, čak i u Nemačkoj gde se zaista može naći sve i svašta za svaki auto, prava gimnastika. Tražio sam po celom svetu gde mogu da kupim zamenski parking senzor za Kizija ali ga ne nađoh nigde. Na kraju sam bio primoran da naručim direktno od Suzukija i platio jedan pišljivi parking senzor 262 eura. Upravo to je ono što me od ovog auta odvraća. Iako i dalje besprekorno radi, to je danas auto skoro 12 godina star sa skoro 170tkm na satu. Nije nerealno očekivati da će u neko dogledno vreme na njemu otići neki delovi koje ću morati da zamenim, i čisto zamenskih delova i dalje ima. Ali šta ako se ne daj Bože desi neki udes (koji za 16 godina vožnje Bogu hvala još nisam imao), e onda će nabavka nekih delova poput branika, karoserije ili svetlosne grupe biti nemoguća misija. Ne želim jednostavno u to da se upuštam i koliko god voleo auto koji trenutno vozim, auto me ipak služi za prevoz, a ako kad mu se nešto pokvari ne mogu da to rešim u roku od nekoliko dana, onda automobil za mene lično gubi svoju funkciju.
Dakle, u narednom periodu od nekih par meseci vreme je za zamenu, i pošto verujem da mi neće trebai veliki auto a iskreo rečeno i nisam neki ljubitelj velikih auta, pogotovo SUV-jeva, jedan automobil koji do sada nisam uspeo da prežalim je svakako Alfa Romeo Giulietta. Jedinstveno dizajniran auto italijanskog šmeka i trkačkih korena koji se u masi drugih, sličnih i bezličnih automobila kompakt klase daleko izdvaja svakom svojom linijom u kojoj ima toliko stila, šmeka i italijanske prefinjenosti i smisla za dizajn. Rekao sam sebi da ovaj auto moram posedovati, po bilo koju cenu. Međutim, ovaj model će svakako biti kupljen u Nemačkoj i vožen ovde neko vreme, a potom ako se sve kockice sklope, i uvežen u Srbiju. Moj osnovni prioritet kod odabira auta je da je auto minimum 2016. godište, poželjno je 17 ili 18, da ima motor od miniumum 150 konja. Kilometraža do 120tkm, ako je dizel možda i koji km preko i poželjno da auto nije bio u udesu. Da li je dizel ili benzin nije mi tolio bitno, jer koliko sam shvatio, dobro održavan MA motor je solidno pouzdan, i uz dobro održavanje može da prevali dobrano preko 200 tkm. Meni je svakako benzinac prioritet, iznad svega zbog osećaja u vožnji, prefinjenosti i tišine u radu na nižim obrtajima, a zvuka na višim, kao i manje mase na prednjem delu što automobil svakako čini zabavnijim i dinamičnijim za vožnju. Od dizela takođe ne bih bežao ako se poklope kockice da je auto dobro opremljen, održavan, da nije promenio puno vlasnika, jer sam sa imao dobro iskustvo sa Alfinim dizelom (3 godine vozio 159 1.9 mjet) i ne bih imao ništa toliko protiv da imam još jednu Alfu dizela jer im je potrošnja kao i performanse pogotovo u kompaktnom autu, stvarno impresivna. Što se opreme tiče, vidim da je Alfa tu baš šarenolika i da sa različitim modelima i restajlinzima nudi i druge nazive opreme. Ono što bi meni recimo bilo bitno jeste da auto ima napred xenone... Nekako mi te Giulietine prelepe LED trake u farovima nikako ne idu u kombinaciji sa običnim halogenim farovima, ali koliko vidim tek neke baš baš dobro opremeljene Giuliette imaju xenone. Parking senzori nazad su mi takođe važni, pogotovo zbog žene, a napred ne toliko. Bilo bi jako dobro da ima fabrički tonirana stakla nazad. Moja dva poslednje auta su to imala i to je leti stvarno praktična stvar. E da... i mnogo mi se sviđa italijanska koža u Alfi, ili bar Alkantara a idealno bi bilo kombinacija ta dva. Jedino mi ona obična štof sediša i u Giulietti na oko ne izgledaju ništa posebno... Bio bih spreman da izdvojim oko 12, 13 somića sa auto, ako je stvarno dobar primerak i do 15. E sad u tom cenovnom rangu, to jest malo iznad njega može da se nađe i QV, što bi mi lično bio san snova. Međutim ima tu jedna caka. Supruga bi takođe vozila tu Alfu, a s obzirom da se ona i dalje vodi kao početnik, doduše baš dobar početnik, mislim da bi za nju bio stvarno overkil auto od 240 konja. Drugo, ako onu standardnu, običnu Giuliettu negde pomalo i zagrebe, neće toliko da boli kao kad bi se to desilo na QV modelu. Svakako imam neki san da jednog dana uzmem neku dobro očuvanu QV, da je garažiram i vozim samo po lepom vremenu i ostavim deci u nasleđe, ako tada uopšte budu dozvoljeni modeli za sa unutrašnjim sagorevanjem. Giuletta QV mi je tako savršen i prelep auto da mi je jednostavno šteta to voziti kao daily opciju...
Izvinjavam se onima sa kraćim živcima na sastavljanju sa moje a čitanju sa vaše strane ovog kilometarskog posta, ali kod Alfe ništa nije tako jednostavno i obično, pa samim tim ni razmišlanje i pisanje o tom autu.
Imam još neka pitanja vezano za Gu, a postavljao bih i par linkove sa mobile.de da zajedno prokomentarišemo slike, stanje, izgled i cenu auta. Iako neću auto kupiti u narednih mesec, dva već vrlo verovatno 3 do 4, virus me već odavno drma, a gde ću pobogu da se lečim ako ne ovde među sebi sličnima?
Hvala na razumevanju i pomoći i svako dobro!
Nikola