promaseni modeli
-
Go
- Drug Član
Post
promaseni modeli
citam po netu kako je nastala arna i ne mogu da verujem...
Alfa Romeo Nissan Automotive - ARNA...
prakticno samo alfin motor - boxer 1.2, 1.3, 1.5... ostatak totalno bezdusan - nissan
ovo nije normalno nasta lici...
http://www.mitoalfaromeo.com/html/arna.html
Alfa Romeo Nissan Automotive - ARNA...
prakticno samo alfin motor - boxer 1.2, 1.3, 1.5... ostatak totalno bezdusan - nissan
ovo nije normalno nasta lici...
http://www.mitoalfaromeo.com/html/arna.html
-
Go
- Drug Član
Post
Vozio ja u vojsci! Doduse bila je jedna Zastavina i jedna Fiatova, ali to je to!
1500 kubika, trosi kao da je 3000 pa je nisu vozili uopste, sluzila je ranije za vezu a sada samo stoji i ne radi nista!
Hmmm, kako bi bilo kupiti to od vojske... Znam da je bilo nekoliko Pinceva koje sam video u civilnoj varijanti, a to je Puch, iskljucivo vojno vozilo koliko ja znam...
1500 kubika, trosi kao da je 3000 pa je nisu vozili uopste, sluzila je ranije za vezu a sada samo stoji i ne radi nista!
Hmmm, kako bi bilo kupiti to od vojske... Znam da je bilo nekoliko Pinceva koje sam video u civilnoj varijanti, a to je Puch, iskljucivo vojno vozilo koliko ja znam...
-
Go
- Drug Član
Post
After winning the first two Formula 1 world championships in 1950 and 1951, Alfa Romeo withdrew from single seater racing to focus on the new road car line-up and various sportscars. In the following years, works racing was abondened, but the Milanese firm offered plenty of support for privateers racing their products. When Autodelta was established as Alfa Romeo's racing department halfway into the 1960s, the company was completely back into racing.
Autodelta focussed on GT and sportscar racing in the first ten years of its existence and did so with considerable success. A similarity in sportscar/prototype and Formula 1 regulations made the V8 engine used in the Tipo 33 a potential Grand Prix engine. Various F1 racers did in fact use the engine, but with no real factory support or success. Autodelta first entered Formula 1 in 1976 as an engine supplier for the Brabham team.
After the withdrawal from sportscar racing, Autodelta could completely focus on constructing a Grand Prix racer of their own. After thorough testing the Alfa Romeo 177 made its debut at the 1979 Belgian Grand Prix. Its driver was Bruno Giacomelli, who had just won the Formula 2 championships with an unprecedented eight victories. Power for the 177 came from the same flat-12 unit used by Brabham in the previous seasons. The extensive testing and Brabham experience resulted in an impressive pace, but no finishes were recorded in the three races it was used.
One of the main reasons the 177 was abandoned after only three years was its engine configuration. Ground effects had completely taken over and a flat engine did not allow for large underbody venturis because of its considerable width. At the Monza Grand Prix Alfa Romeo's second car of the season was unveiled. To accomodate large venturis, a newly designed 60 degree V12 engine was fitted in the 179. Whereas the 177 was livered in Alfa Romeo's characteristic dark red, the 179 featured sponsor colors and markings.
In the 1979, the 179 was never on the pace and only managed to finish once, last and one lap down from the winner. Autodelta worked hard throughout the winter to increase the car's competitiveness and reliability. In the first race of the 1980 season, Giacomelli proved that Autodelta succeeded in the latter with a fifth place finish. In the following races some of its reliability was apparently sacrificed for speed, with the 179 improving in qualifying every race, but rarely finishing. In the final race of the season Giacomelli managed to qualify the 179 on pole, but again failed to finish. Alfa Romeo finished last in the constructor's championship with 2 points.
To decrease the cars' cornering speeds, the sliding skirts, which were a key element of the ground effect setup, were banned at the end of the 1980 season. Many teams tried to circumvent the regulations, by fitting their cars with adjustable hydropneumatic dampers. The mandatory skirt-ground-clearance of 60 mm could only be measured when the car was parked in the pits. When driving the car including the now static skirts could be lowered, achieving a similar result as with sliding skirts.
To accomodate the adjustable dampers, Autodelta modified the cars and at the beginning of the 1981 season they were known as 179C. The constant adapting to changed regulations did not help the team's development program. On the track the 179C rarely matched the speed of its naturally aspirated competitors and was easily outpaced by turbo-charged Ferraris and Renaults. The lower D variant or the fully carbon-fibre 179F did not fare any better and the V12 engine was abandoned in favour of a turbo-charged V8 unit.
Featured is 179.006, originally raced by Giacomelli in the 1980 and 1981 season. This arguably the most successful 179, with Giacomelli scoring the car's only pole position in 006. It is pictured on the Nurburgring, where it was tested at the 2003 Modena Motorsports track days for the Bonham's auction where it was sold a few weeks later on the occasion of the 2003 Nurburgring Old Timer Grand Prix. WM
Autodelta focussed on GT and sportscar racing in the first ten years of its existence and did so with considerable success. A similarity in sportscar/prototype and Formula 1 regulations made the V8 engine used in the Tipo 33 a potential Grand Prix engine. Various F1 racers did in fact use the engine, but with no real factory support or success. Autodelta first entered Formula 1 in 1976 as an engine supplier for the Brabham team.
After the withdrawal from sportscar racing, Autodelta could completely focus on constructing a Grand Prix racer of their own. After thorough testing the Alfa Romeo 177 made its debut at the 1979 Belgian Grand Prix. Its driver was Bruno Giacomelli, who had just won the Formula 2 championships with an unprecedented eight victories. Power for the 177 came from the same flat-12 unit used by Brabham in the previous seasons. The extensive testing and Brabham experience resulted in an impressive pace, but no finishes were recorded in the three races it was used.
One of the main reasons the 177 was abandoned after only three years was its engine configuration. Ground effects had completely taken over and a flat engine did not allow for large underbody venturis because of its considerable width. At the Monza Grand Prix Alfa Romeo's second car of the season was unveiled. To accomodate large venturis, a newly designed 60 degree V12 engine was fitted in the 179. Whereas the 177 was livered in Alfa Romeo's characteristic dark red, the 179 featured sponsor colors and markings.
In the 1979, the 179 was never on the pace and only managed to finish once, last and one lap down from the winner. Autodelta worked hard throughout the winter to increase the car's competitiveness and reliability. In the first race of the 1980 season, Giacomelli proved that Autodelta succeeded in the latter with a fifth place finish. In the following races some of its reliability was apparently sacrificed for speed, with the 179 improving in qualifying every race, but rarely finishing. In the final race of the season Giacomelli managed to qualify the 179 on pole, but again failed to finish. Alfa Romeo finished last in the constructor's championship with 2 points.
To decrease the cars' cornering speeds, the sliding skirts, which were a key element of the ground effect setup, were banned at the end of the 1980 season. Many teams tried to circumvent the regulations, by fitting their cars with adjustable hydropneumatic dampers. The mandatory skirt-ground-clearance of 60 mm could only be measured when the car was parked in the pits. When driving the car including the now static skirts could be lowered, achieving a similar result as with sliding skirts.
To accomodate the adjustable dampers, Autodelta modified the cars and at the beginning of the 1981 season they were known as 179C. The constant adapting to changed regulations did not help the team's development program. On the track the 179C rarely matched the speed of its naturally aspirated competitors and was easily outpaced by turbo-charged Ferraris and Renaults. The lower D variant or the fully carbon-fibre 179F did not fare any better and the V12 engine was abandoned in favour of a turbo-charged V8 unit.
Featured is 179.006, originally raced by Giacomelli in the 1980 and 1981 season. This arguably the most successful 179, with Giacomelli scoring the car's only pole position in 006. It is pictured on the Nurburgring, where it was tested at the 2003 Modena Motorsports track days for the Bonham's auction where it was sold a few weeks later on the occasion of the 2003 Nurburgring Old Timer Grand Prix. WM
-
Go
- Drug Član
Post
Proizvod su saradnje sa Brazilom, gdje se i poslije 1960 godine pravila Alfa Romeo 2000, pored te Alfe pravljeni su i teski kamioni koji ipak nisu uvozeni u Evropu, za Evropsko trziste se ipak pravila ,,laka konjica''.
Fiat Ducato je zapravo zadnja teretna Alfa, ima jedan plavi Alfin kombi koji se voza kroz Budvu.
Ovo su fotke Alfinog teretnog programa koje imam.
sada mi se ne da kopati po casopisima, ali kada budem i to ,,odradio'' poslacu cjelovitiju pricu.
Fiat Ducato je zapravo zadnja teretna Alfa, ima jedan plavi Alfin kombi koji se voza kroz Budvu.
Ovo su fotke Alfinog teretnog programa koje imam.
sada mi se ne da kopati po casopisima, ali kada budem i to ,,odradio'' poslacu cjelovitiju pricu.
-
Go
- Drug Član
Post
Ovdje se prica samo o automobilima sa Alfinim znakom. No Alfa Romeo nije pravila samo automobile. Ta se cinjenica u mnogim slucajevima prenebegava. Valjda da se ne bi nastetilo sportskom imidju.
Alfa Romeo ima prste u avio industriji, nisu joj bili strani ni autobusi ni kamioni, kao ni mali dostavnjaci. No, Alfa je pravila i trolejbus, da, Alfa Romeo na elektricni pogon.
Kratko o tome kako je bilo prije II svjetskog rata.
Godine 1915 A.L.F.A je preuzeta od strane industrijalaca Nikole Romea. U Romeo koncernu Alfa je bila jedna od marki, tako da su u halama Alfa Romea sklapani i traktori, ali nisu nosili znacku Alfa Romea, vec su se zvali NR (Nicola Romeo).
Poslije toga, tacnije 1931 godine sklapa se i prvi kamion, koji nije bio plod Alfinih inzinjera vec je radjen po licenci. Nazvan je Tipo 50. Bio je to 5-to tonski kamion pokretan njemackim Deutz Diesel 6 cilindricnim motorom sa 85 KS. U proizvodnji je ostao do 1939 godine. I to je bio prvi Alfin kamion.
Godine 1935 Alfa je militarizovana, odnosno pod musolinijevom paskom morala je da se prorjentise na vojnu sluzbu. Sportski automobili cinili su svega 5% aktivnosti fabrike (zbog toga je uspjeh bolida 158 jos veci), orjentisala se na proizvodnju kamiona, avionskih motora i autobusa. Prost primjer, 1936 godine Alfa je prizvela 10 automobila i 671 komercijalno vozilo.
Poslije rata u Etiopiji (1935 godina) Italija je imala neki vid sankcija i tada se donosi odluka da se vise ne prave komercijalna vozila po licenci. Prvi pravi Alfin kamion je dvoosovinski Tipo 85 i troosovinski Tipo 110. Obadva modela je pokretao dizelski agregat 11,5 litara zapremine sa 125 KS. Zbog restrikcije i u nafti motori su prepravljeni da idu na metan jer se metan mogao napraviti u Italiji.
Sa gradskim saobracajem Rima Alfa je imala saradnju od 1932 godine kada su pocele prve isporuke autobisa pogonjenih na benzin i dizel gorivo.
Alfin autobus imao je tri osovine i nosio je oznaku 110. Zapravo nudio se sa nekoliko pogona (kriza je donjela neke nove ideje) To su bili sledeci autobusi:
A.R. 110A ? imao je motor pogonjen dizel gorivom
A.R. 110AG ? pogonjen parom (gasogeno) (nisam za ovo siguran)
A.R. 110AM ? pogonjen metanom
A.R. 110AF ? pogonjen elektromotorom (filobus ?
Alfa Romeo ima prste u avio industriji, nisu joj bili strani ni autobusi ni kamioni, kao ni mali dostavnjaci. No, Alfa je pravila i trolejbus, da, Alfa Romeo na elektricni pogon.
Kratko o tome kako je bilo prije II svjetskog rata.
Godine 1915 A.L.F.A je preuzeta od strane industrijalaca Nikole Romea. U Romeo koncernu Alfa je bila jedna od marki, tako da su u halama Alfa Romea sklapani i traktori, ali nisu nosili znacku Alfa Romea, vec su se zvali NR (Nicola Romeo).
Poslije toga, tacnije 1931 godine sklapa se i prvi kamion, koji nije bio plod Alfinih inzinjera vec je radjen po licenci. Nazvan je Tipo 50. Bio je to 5-to tonski kamion pokretan njemackim Deutz Diesel 6 cilindricnim motorom sa 85 KS. U proizvodnji je ostao do 1939 godine. I to je bio prvi Alfin kamion.
Godine 1935 Alfa je militarizovana, odnosno pod musolinijevom paskom morala je da se prorjentise na vojnu sluzbu. Sportski automobili cinili su svega 5% aktivnosti fabrike (zbog toga je uspjeh bolida 158 jos veci), orjentisala se na proizvodnju kamiona, avionskih motora i autobusa. Prost primjer, 1936 godine Alfa je prizvela 10 automobila i 671 komercijalno vozilo.
Poslije rata u Etiopiji (1935 godina) Italija je imala neki vid sankcija i tada se donosi odluka da se vise ne prave komercijalna vozila po licenci. Prvi pravi Alfin kamion je dvoosovinski Tipo 85 i troosovinski Tipo 110. Obadva modela je pokretao dizelski agregat 11,5 litara zapremine sa 125 KS. Zbog restrikcije i u nafti motori su prepravljeni da idu na metan jer se metan mogao napraviti u Italiji.
Sa gradskim saobracajem Rima Alfa je imala saradnju od 1932 godine kada su pocele prve isporuke autobisa pogonjenih na benzin i dizel gorivo.
Alfin autobus imao je tri osovine i nosio je oznaku 110. Zapravo nudio se sa nekoliko pogona (kriza je donjela neke nove ideje) To su bili sledeci autobusi:
A.R. 110A ? imao je motor pogonjen dizel gorivom
A.R. 110AG ? pogonjen parom (gasogeno) (nisam za ovo siguran)
A.R. 110AM ? pogonjen metanom
A.R. 110AF ? pogonjen elektromotorom (filobus ?
-
Go
- Drug Član
Post
Ovaj datum, 02.06.1940 je bitan zato sto je tada Italija usla u II svjetski rat. Sta je to znacilo? Dodatne restrikcije u gorivu i ostalim energentima, sto opet znaci zamiranje privatne voznje, a opet se moralo ici u fabrike. Odgovor povecati kapacitete javnog prevoza. Tu se ukljucuje i Alfa Romeo uglavnom sa modifikacijama modela A.R. 110AF i razlicitim snagama i razlicitim elektromotorima tako da su se zvali AF2, AF3, AF4 i AF5. Trolejbusi su se vozili u Rimu, Palermu, Milanu, Trstu, napulju, Veneciji i Genua (ne znam koji je to grad).
Do 1940 godine Alfa Romeo je imao ukupno 210 trolejbusa i to
Rim: Tipo 110AF ? 130 kom. ; Tipo 85AF ? 8 kom ; Tipo 110ANF (hibridni pogon) ? 6 kom.
Milano: Tipo 110AF ? 30 kom.
Trst: Tipo 85AF ? 5 kom.
Palermo: Tipo 110AF ? 8 kom.
Napulj: Tipo 110AF ? 15 kom. ; Tipo 800AF ? 1 kom.
Venecija: Tipo 800AF ? 7 kom.
Genua: Tipo 500AF ? 3 kom.
Trst je 1942 godine nabavio jos 10 kom. Tipo 800AF. U Trstu su se Alfe najduze zadrzale u transportu, sve do 1976 godine.
Godina 1942 je za Alfu bila godina kada je najvise trolejbusa napravila. Primera radi Rimski prevoznik je te godine narucio 60 komada.
Sada malo istorije, cisto da bi se shvatio dalji tok Alfa Romea. 25.07.1943. Musolini se predao. 08.09.1943 Italijanska vojska je stavljena pod komandu saveznickih snaga. No dobar dio Italije su okupirale njemacke trupe. 10.09.1943 Njemacke trupe su usle Milan. 12.09.1943 S.S. Trupe upadaju u prostorije Alfa Romea. Sta to znaci?
Izmedju ostalog da je 27 Alfinih trolejbusa zavrsilo u Njemackoj. Njemci su imali nesto drugacije standardne, pa je kapacitet u Njemackoj bio 89 putnika ( u Italiji je bio 100).
U svakom slucaju zavrsili su po Njemackim gradovima i bili su u upotrebi do 1960 godine.
Fabrika Alfa Romeo je bila u periodu poslije Njemacke okupacije puno puta bombardovana, tako da je proizvodnja zamrla iako postoji prica da se nesto i radilo u tom periodu ( http://www.cannonballforums.se/viewtopic.php?t=10607 ). Poslije rata fabrika se polako oporavlja i prvo vozilo koje je izaslo iz hala ipak je bio automobil (6C2500). To je bio kraj 1946 godine. Zna se da je poslije rata Palermo 1949 godine narucio odredjenu kolicinu Alfinih trolejbusa. Pretpostavka je da je tek tada i pocela proizvodnja trolejbusa. Godine 1949 predstavljen je Tipo 140AF sa 147 KS snaznim motorom. U pedesetim i sezdesetim to je jedan od najpopularnijih trolejbusa. Pojedini su upotrebi bili do 1973 godine. Negdje pise da je grad Atina 1972 kupila osam polovnih Alfa Romeo trolejbusa.
Od 1951 do 1958 prizvodi se Tipo 902, autobus sa dizel motorom.
Alfa Romeo nastavlja sa razvojem trolejbusa i prodaje ih u vecini Italijanskih gradova. U Bariju je u upotrebi bio jedan Alfin trolejbus do 1987 godine. Prica se da na parkingu jos stoji Alfin trolejbus, propada. Mozda bi ga prodali?
Zadnji teski kamion Alfa Romea je Tipo Mille koji je bio u proizvodnji od 1957 do 1964 godine. Na toj sasiji se osim kamiona pravio i autobis, odnosno uz sitne modifikacije i trolejbus koji je bio u upotrebi u jednom gradicu (Neaples) sve do 2001 godine. Taj troljbus je inace 1961 godiste, sto znaci da je bio u funkciji punih 40 godina.
Alfa Romeo na struju, trolejbus, ipak i pored toga prva asocijacija na Alfa Romeo je Cuore Sportivo. Neunistiv imidj. Zbog toga nije propala u ,,mracnim'' osamdesetim. Cak do 2001 godine bilo ko je mogao da se vozi Alfa Romeom, bilo je dovoljno uci u trolejbus.
No glavna prica o kamionima je saradnja sa FNM-om, nesto kao Brazilska produznica Alfa Romea.
Do 1940 godine Alfa Romeo je imao ukupno 210 trolejbusa i to
Rim: Tipo 110AF ? 130 kom. ; Tipo 85AF ? 8 kom ; Tipo 110ANF (hibridni pogon) ? 6 kom.
Milano: Tipo 110AF ? 30 kom.
Trst: Tipo 85AF ? 5 kom.
Palermo: Tipo 110AF ? 8 kom.
Napulj: Tipo 110AF ? 15 kom. ; Tipo 800AF ? 1 kom.
Venecija: Tipo 800AF ? 7 kom.
Genua: Tipo 500AF ? 3 kom.
Trst je 1942 godine nabavio jos 10 kom. Tipo 800AF. U Trstu su se Alfe najduze zadrzale u transportu, sve do 1976 godine.
Godina 1942 je za Alfu bila godina kada je najvise trolejbusa napravila. Primera radi Rimski prevoznik je te godine narucio 60 komada.
Sada malo istorije, cisto da bi se shvatio dalji tok Alfa Romea. 25.07.1943. Musolini se predao. 08.09.1943 Italijanska vojska je stavljena pod komandu saveznickih snaga. No dobar dio Italije su okupirale njemacke trupe. 10.09.1943 Njemacke trupe su usle Milan. 12.09.1943 S.S. Trupe upadaju u prostorije Alfa Romea. Sta to znaci?
Izmedju ostalog da je 27 Alfinih trolejbusa zavrsilo u Njemackoj. Njemci su imali nesto drugacije standardne, pa je kapacitet u Njemackoj bio 89 putnika ( u Italiji je bio 100).
U svakom slucaju zavrsili su po Njemackim gradovima i bili su u upotrebi do 1960 godine.
Fabrika Alfa Romeo je bila u periodu poslije Njemacke okupacije puno puta bombardovana, tako da je proizvodnja zamrla iako postoji prica da se nesto i radilo u tom periodu ( http://www.cannonballforums.se/viewtopic.php?t=10607 ). Poslije rata fabrika se polako oporavlja i prvo vozilo koje je izaslo iz hala ipak je bio automobil (6C2500). To je bio kraj 1946 godine. Zna se da je poslije rata Palermo 1949 godine narucio odredjenu kolicinu Alfinih trolejbusa. Pretpostavka je da je tek tada i pocela proizvodnja trolejbusa. Godine 1949 predstavljen je Tipo 140AF sa 147 KS snaznim motorom. U pedesetim i sezdesetim to je jedan od najpopularnijih trolejbusa. Pojedini su upotrebi bili do 1973 godine. Negdje pise da je grad Atina 1972 kupila osam polovnih Alfa Romeo trolejbusa.
Od 1951 do 1958 prizvodi se Tipo 902, autobus sa dizel motorom.
Alfa Romeo nastavlja sa razvojem trolejbusa i prodaje ih u vecini Italijanskih gradova. U Bariju je u upotrebi bio jedan Alfin trolejbus do 1987 godine. Prica se da na parkingu jos stoji Alfin trolejbus, propada. Mozda bi ga prodali?
Zadnji teski kamion Alfa Romea je Tipo Mille koji je bio u proizvodnji od 1957 do 1964 godine. Na toj sasiji se osim kamiona pravio i autobis, odnosno uz sitne modifikacije i trolejbus koji je bio u upotrebi u jednom gradicu (Neaples) sve do 2001 godine. Taj troljbus je inace 1961 godiste, sto znaci da je bio u funkciji punih 40 godina.
Alfa Romeo na struju, trolejbus, ipak i pored toga prva asocijacija na Alfa Romeo je Cuore Sportivo. Neunistiv imidj. Zbog toga nije propala u ,,mracnim'' osamdesetim. Cak do 2001 godine bilo ko je mogao da se vozi Alfa Romeom, bilo je dovoljno uci u trolejbus.
No glavna prica o kamionima je saradnja sa FNM-om, nesto kao Brazilska produznica Alfa Romea.
-
Go
- Drug Član
Post
Re: promaseni modeli
Sad cete me napljuvati (bar za pola izjave) ... ali bolje bi bilo da je bilo obrnuto, tj. da je motor bio japanski a dizajn AlfinMilos napisao:citam po netu kako je nastala arna i ne mogu da verujem...
Alfa Romeo Nissan Automotive - ARNA...
prakticno samo alfin motor - boxer 1.2, 1.3, 1.5... ostatak totalno bezdusan - nissan
-
Go
- Drug Član
Post
evo nekih sajtova
http://trasportiitaliani.fotopic.net/p19142602.html
http://fotoatac.fotopic.net/p17345257.html
http://xoomer.alice.it/vform/tramroma/a ... ot_03b.htm
http://www.negri.it/camionalfa.htm
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_110.htm
http://cuoresportivo.pl/_m/index2.php/ciezarowki
http://www.alfafnm.hpg.ig.com.br/fa1.htm
na ovom sajtu dolje ima dosta podataka no je dosta konfuzan
izdvojio sam dvije stranice sa sajta, ali ima o svim Alfinim autobusima
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_110.htm
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_1000.htm
razni casopisi i internet, onda sklopim cjelinu od gomile podatakaSasha napisao: Otkri nam izvor informacija.
evo nekih sajtova
http://trasportiitaliani.fotopic.net/p19142602.html
http://fotoatac.fotopic.net/p17345257.html
http://xoomer.alice.it/vform/tramroma/a ... ot_03b.htm
http://www.negri.it/camionalfa.htm
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_110.htm
http://cuoresportivo.pl/_m/index2.php/ciezarowki
http://www.alfafnm.hpg.ig.com.br/fa1.htm
na ovom sajtu dolje ima dosta podataka no je dosta konfuzan
izdvojio sam dvije stranice sa sajta, ali ima o svim Alfinim autobusima
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_110.htm
http://www.ares-dark.com/AUTOBUS/Alfa/alfa_1000.htm