Prvo - ljudi se plase farbanja, jer kod nas dobar deo majstora ne ume i pre svega ne zeli da uradi farbanje kao sto treba i moze. Zato se dobijaju ta polovicna resenja, koja imaju 1000 zasto i 1000 zato... tema je jako opsirna. Posto sam kroz taj proces prolazio nekoliko puta, sa vise varijacija na temu, mislim da nekome moze da znaci sta sam naucio usput. Probacu taksativno.
- Fabricka boja je nanesena na cist materijal, lim koji je tretiran antikorozivnom zastitom (cinkovanje i variacije na temu), diht masama, plastobitom i nikada nije na sebi imao nista drugo od slojeva. Tu se farba (fabricka) najbolje 'primi', hemijski procesi su ispostovani i dobije se 'fabricki' rezultat. Tu naravno ima varijacija takodje, premium brendovi/modeli su bolje ofarbani i kvalitetnije (nacin, kolicina materijala i kvalitet istog), ovi drugi losije. Cist primer Fiat koji stedi na laku uvek i svuda, vazda. Nisu jedini.
- Tu fabricku boju koju vozis godinama na kolima kontaminira raznorazna prljavstina, udarci, ostecenja, itd. Kada se ona umori i treba je osveziti, procesi pripreme su veoma sareni, ali postoji nekoliko dobrih nacina. Bitno je ustanoviti stanje, tip boje, kao i stanje lima na kome je.
- Moderan je prelazak na eco lakove, vodene baze. Akril kao takav vise niko ni ne koristi skoro, sve je uglavnom baza+lak. U idealnom scenariju, taj lak ima samo povrsinska ostecenja, pomenute kontaminacije i moze se tretirati relativno lako. Odmascivanje, pranje glinom, itd. da bi se nepozeljne hemijske reakcije izbegle (podizanje boje, distorziije u bazi).
- Kako je taj fabricki lak na fabrickoj boji star XX godina, ne postoji hemijska podloga za vezivanje novog sloja, vec se mora napraviti mehanicka veza. Tu dolazi na red smirlganje, matiranje. Jako bitno kojim granulacijama i kako se to radi, da se ne bi napravili risevi u podlozi i u samoj boji kasnije, kada se materijal 'slegne'. Ovo do sada je relativno ok kod vecine dobrih majstora, ovi losiji preskacu dekontaminaciju npr.
- Pod uslovom da je lak ceo i strukturno cvrst, kao takav posle svih smirglanja do kranje granulacije (zavisno od tipa boje koja ide i same nijanse) spreman je sustinski da primi novu boju. To je najlaksi scenario. Ukoliko lak ima ostecenja (ljuskanje, kamencici, udarci svake vrste, korozija) tu se stvari komplikuju.
- Korozija, neprijatelj svakog auta. Ako je i gde ima, mora se tretirati adekvatno. Odsecanje lima, brusenje, antikorozivni premazi itd. Tu nastaje najcesce prvi problem, jer majstori ne seku lim svuda gde je to potrebno, ciste povrsinski, ne dubinski. Koriste lose hemijske premaze protiv korozije. Vare lim na lim, ne menjaju deo po punktovima, nego vare parcice i potencijalno krive lim (koji se uvek iskrivi od varenja, neminovno), zatim to gituju na razne nacine i krate vek trajanja.
- Git nije nuzno los, danas ima veoma dobrih materijala kod nas, koji vise nisu hidroporozni i na bazi smola kao nekada, pa samim tim ne propustaju vlagu do lima i zadrzavaju koroziju ispod sebe, a lim truli. Opet ljudski faktor je jako bitan, da li je majstor lim koji gituje spremio adekvatnom smirglom/abrazivnim sredstvom, da li je odmastio povrsinu i da li je sacekao previse da se korozija vec krene stvarati (dovoljna je vlazna prolecna noc na otvorenom da go lim krene u prosec oksidacije vidno).
- Ukoliko majstor zna sta radi, sprema lim adekvatno, cisti koroziju, stiti kutijaste profile i preklapanja lima cink premazima, gituje kvalitetnim materijalima i adekvatnim procesom, onda imamo postojanu podlogu za dalji rad. To uglavnom podrazumeva neki tecni filer na tako tretirane delove (nije obavezno i neophodno na mestima gde je dobar lak izmatiran i pripremljen za farbu npr.)
- Tecnih filera ima razni i od raznih proizvodjaca, ali su uglavnom na poliuretanskoj bazi. Tu je jako bitno koristiti git koji moze da prihvati poly filer (vecina moze). Taj tecni filer ce napraviti fin posao za prelaze git-okolni lim koje grubim gitom i rucnim nanosenjem ne mozemo postici.
- Kada se tecni filer osusi i obradi, imamo 'zamisljenu' limenu povrsinu koja je ravna kao i lim nekada iz fabrike. Tu nastupa antikorozivna boja koja moze biti npr. etch prajmer, wash prajmer, epoxy prajmer, itd. Po nanosenju iste, ukoliko nema potrebe za dodatnim brusenjem, u roku od 24h ili nesto vise moze se naneti sledeci sloj i postici hemijska veza, bez brusenja.
- Kada je lim ravan, zasticen antikorozivnim prajmerom, na sve spojeve i prelaze lima, koji nisu spoljne povrsine koje su glatke, treba naneti diht masu, kvalitetnu. Ne npr Body 999 koji je tehnoloski u 50im godinama. To ce obezbediti limu integritet od vlage.
- Isto tako treba naneti i plastobit na delove poda, koseva i pragova, koji su izlozeni kamencicima i sl. Takodje ima raznih, ali nije tesko probrati one dobre.
- Gomila prethodnog brusenja ostavlja drugu vrstu riseva i rupica (jos ako je bilo varenja ili zaostale povrsinske korozije) koja se popunajva tecnim spric gitom. U sustini, tecni filer, ali finiji. I njih ima raznih, ali su uglavnom dvokomponentni.
- Spric git, ako je nanesen na adekvatno osmirglan tecni filer, popunice rupe koje treba i njega dalje treba obraditi do najfinije granulacije (recimo p1500 je dovoljno za vecinu boja).
- Posle svih ovih slojeva i dekontaminacije izmedju i pre svakog, poslednji put se to moze uraditi i auto je spreman za farbanje sa te strane. Druga vrsta pripreme za farbanje je rasklapanje i zasticivanje.
- Prelazi koje pominjes ce uvek nuzno postojati ukoliko je auto sklopljen, makar i parcijalno. Za fabricki rezultat, neophodno je kompletno rasturanje, do srafa. Samo tada se moze postici taj nivo kvaliteta farbanja, bez da postoje ikakvi prelazi. Da li treba da pomenem cistu komoru, sa cistim filterima i vrhunskim pistoljem koji majstor mora imati?
- Kada je farbanje gotovo, potrebno je proci kroz sve supljine i kutijaste profile na autu i napuniti ih anitkorozivnim voskom. Tu nema neke nauke, dobra dizna i crevo zadju svuda, vosak treba biti vruc da se lepse pozavlaci u sve otvore.
Ostaje sklapanje auta i rezultat bi trebao biti adekvatan.
Mnogo, zapravo previse toga je u problemu zbog ljudskog faktora. Ja se recimo jezim farbanja auta u nedelju dana. Tu hemijski procesi nisu zavrseni, podloge nisu osusile dovoljno, nije nista naleglo i auto ce biti lep neko vreme, par meseci mozda, dok se ti procesi ne zavrse konacno, spontano. Onda ce sve nepravilnosti iskociti na videlo.
Svaka losa upotreba smirgle, prljavstina, sve ce se videti na kraju u nekom odsjaju sunca. Svaki preklop lima ili zakrpa koja nije tretirana kako treba, pustice koroziju pre ili kasnije.
Ja sam moj auto zasticivao u komori 6h+ samo ne bi li spoljasnja boja zasla na pod ili pod koseve, jer sam hteo da tu bude beo. Ta bela odozdo je poliuretanska boja, najotpornija vrsta boje na mehanicke udarce. Ona je nanesena na kvalitetan plastobit u roku od 24h, ne bi li se postigla adekvatna hemijska veza. Taj plastobit je nanesen na dvokomponentni epoksi prajmer za brodsku industriju, sa istim hemijskim ili mehanickim procesom pripreme. Diht masa je namazana na sve spojeve, vodeci racuna da se fabricki odvodi za vodu ne zapuse negde istom. Diht masa je takodje na poluretanskoj bazi, ne bi li ostala elasticna skoro pa zauvek. Sve je to naneseno na lim koji je brusen adekvatnom granulacijom smirlge, lim koji je varen gde je moralo i trebalo ivica uz ivicu, tackasto uz sto manje distorzije. Sva mesta gde je ostalo milimetarskih tackica korozije su tretirana anitkorozivnim sredstvima na bazi vode koja konzerviraju mikronsku koroziju i prave stabilnu povrsinu. Ceo auto je do poslednje zabice i srafa bio rasturen. Nije ostao 'samo ovaj ovde sraf' ili 'samo ovaj keder' itd.
I sve to ja opet ne smatram restauracijom, nego samo temeljnim farbanjem. Mislis da bi to neki majstor radio, za bilo koje pare, na jednom obicnom Jugu, u ovom slucaju? Sami materijali za farbanje auta te velicine kostaju previse, da se prakticno ne isplati.
...onda dodjes u situaciju kada neki kazu '1000eur mi je mnogo za farbanje'. Mozda, mozda nije, sve zavisi ko ce biti dovoljno lud da ovo sve uradi i za koliko para. Tako da postoji 1000 i jedan strah od tog istog farbanja, kada ljudi ne znaju ko i kako farba, a pritom ne poznaju materiju nikako. Nadam se da ti je malo jasnije 'zasto' posle svega ovoga, zglobovi mi utrnuse, a nisam napisao sve, sigurno.