Alfa Romeo klub Srbija

Poslato: **Sub Nov 23, 2013 8:52 pm**

Previse zaboravljen model,nosim se mislju da ga dovezem iz Italije samo za skupove
https://www.google.rs/url?sa=t&rct=j&q= ... _8ie1pWsig

Poslato: **Sub Nov 23, 2013 9:21 pm**

Talijanska vlada je sredinom 60-ih godina odlučila da izgradnjom automobilske tvornice u blizini Napulja proba smanjiti tenzije između razvijenog sjevera i gospodarski zaostalog, pa tako i nezadovoljnijeg juga zemlje. Naime, Alfini čelnici već su neko vrijeme razmišljali kako bi se trebala razviti mala kompaktna Alfa koja bi uz slavu i kvalitetu, svojom masovnijom proizvodnjom tvrtki donijela i prijeko potreban novac, pa se baš njihova nova tvornica na jugu vladi činila kao pravo rješenje.
Kako bi se jasno naglasio od kuda stiže, automobil kojeg je tek čekao razvoj već je imao gotov naziv - Alfasud (Alfajug).
Osim što je dimenzijama morao biti u rangu kompaktnih automobila, Alfasud je morao imati prednji pogon (prvi u povijesti tvrtke), mali, ali potentni motor, aerodinamičnu karoseriju i na kraju cijenu kojom bi bio dostupan masama.
Za razvoj motora angažiralo se Rudolfa Hrusku, Austrijanca koji je iskustvo stekao surađujući s Porscheom na legendarnoj Bubi, pa je tako nekako logično da je inzistirao na ugradnji boxer motora. Kako su i Talijani vidjeli prednosti takvog motora u maloj Alfi (manje vibracija, niže težište koje bi omogućavalo agilnija vozna svojstva i aerodinamičniju karoseriju (cilindri u boxer motoru polegnuti su s obje strane na 180 stupnjeva), Hruska je dobio zeleno svijetlo i krajem 1967 godine počinje s razvojem motora. Godinu dana kasnije u okolici Milana Alfasud, koju je dizajnirao Giorgetto Giugiaro, vozi svoje prve testne kilometre. Automobil se odmah pokazao dobro «pogođenim» i spremnim za serijsku proizvodnju. Ipak, zbog neučinkovite «lako ćemo» filozofije talijanskih južnjaka izgradnja tvornice Pomigliano d´Arco prolazila je kroz velike probleme. Zbog zabušavanja i štrajkova izgubilo se oko 800 tisuća radnih sati! Kućanstva "ti" izvedbasiromašnog juga toliko su htjela da im barem jedan član obitelji radi u novoj tvornici da im nije bilo teško ušteđevinom podmićivati Alfine agente kojima opet nije bio nikakav problem prihvatiti takav «poklon». Na kraju, došlo je do očekivanog kaosa. Na natječaju za 15.000 radnih mjesta konkuriralo je čak 130.000 ljudi! Uz to, Hruska je morao posebno paziti na mafiju koja je pokušavala «blokirati» nastanak male Alfe. Očito je da je mafija bila angažirana od strane velikoga Fiata kojemu je takav Alfin model opasno konkurirao njihovim kompaktima.
GiardinettaUnatoč nevoljama krajem 1971 godine u Torinu se publici predstavlja Alfasud, a proizvodnja kreće u travnju sljedeće godine. Kompaktna Alfa odmah se uspješno ubacila među konkurenciju unoseći u klasu sportski karakter i odličan imidž tvrtke po prihvatljivoj cijeni. U njoj su viđena i neka rješenja koja su tada bila rezervirana tek za skupe automobile više klase poput disk-kočnica na svim kotačima, volana podesivog po visini, dvostruke pregrade između motora i kabine zbog što manje buke, a i po ponudi prostora bila je pri samom vrhu u klasi. Zbog odličnog ovjesa i težine od tek 830 kg. boxer motor obujma 1.2 litre i snage 63 konja automobilu je davao izvanredna vozna svojstva (ne toliko brzinu koliko upravljivost), čineći novu Alfu sasvim dostojnu slavnoga imena tvrtke. Naravno, kao šlag na kraju odlično se sve to uklopilo u «odijelo» s potpisom Giugiara.
redizajnSljedeće godine stigla je i malo jača (68 KS) «ti» verzija koja se stilski razlikovala od obične po dvostrukim prednjim svjetlima i spojlerima, a novost je bio i novi petstupanjski mjenjač koji će se naći i u kasnijim verzijama Alfasuda.
Karoserija se proizvodila s dvoja i četvera vrata, a od 1975 godine malom preinakom stražnjeg prozora koji se tada mogao otvoriti dobivena je i peterovratna verzija. Te godine predstavljena je i većini malo poznata Giardinetta, odnosno karavanska izvedba Alfasuda koja je spojila sportske i transportne karakteristike, a sljedeće godine stiže i kupe Sprint, izvedba koja i danas predstavlja nešto jeftiniji ulaz u svijet alfista.
redizajnGodine 1978 redizajn donosi šira, modernija prednja i stražnja svjetla, a dvije godine kasnije stižu i deblji branici, modernija maska, dorađeni i kvalitetniji interijer, te jače kočnice.
Godine 1984, nakon nešto više od milijun proizvedenih primjeraka (oko 155.000 karavana), prestaje se s proizvodnjom Alfasuda, čime završava jedna i počinje d(r)uga agonija slavne tvrtke.

Tuga s juga
Unatoč odličnom motoru i savršenoj konstrukciji Alfasud je od samog početka proizvodnje obilježen problemima.
Prvi veliki problem je bio u nekvalitetnim materijalima. Svoju cijenu prihvatljivu masama Alfasud je osigurao karoserijom od recikliranog čelika koji se brodom uvozio iz tadašnjeg SSSR-a (valjda najjeftinije što je moglo), a koliko je takav čelik, odnosno lim bio kvalitetan pokazuje i poznata izreka da Alfasud hrđa već u prospektu. Uz to, u unutrašnjosti se koristila najjeftinija plastika i onda da stvar bude još gora pobrinula se potpuno aljkava «južnjačka» radna snaga koja i je bila drugi veliki problem Alfasuda.
Iako je talijanska vlada htjela pomoći jugu zemlje industrijalizacijom, mentalitet tamošnjih ljudi očito je više pažnje posvećivao prkošenju baš toj vladi nego razvitku. Tako su proizvodnju Alfasuda u Pomiglianu d´Arcu označili brojni štrajkovi, a kada se i radilo onda je to bilo na puno manjoj razini nego što su kapaciteti omogućavali. Evo i odličnog recepta kako napraviti «polurascvjetani» novi automobil. Prvo danima i tjednima štrajkaš, za to vrijeme morski vjetrovi nanašaju sol po dijelovima karoserija koji nezaštićeno vise u hangarima i onda u pauzi između dva štrajka bez redizajnikakvog prethodnog čišćenja lijepo obojiš i sastaviš karoseriju. Eto, tako nekako se radilo u toj tvornici! Uz to našlo se još podosta «kvalitetno» napravljenih stvari poput unutarnjih obloga na vratima koje su znale ispadati. Za njima su znale «poletjeti» i ručice za prozore, a oni kojima je curila voda ispod vjetrobrana još su i dobro prošli naspram onih kojima bi to staklo jednostavno palo.
Kada se nekvalitenim materijalima i «jadnim» radnicima pridodaju još i razne sabotaže od strane mafije (čitaj: Fiata), jasno je da ne samo što je sve to naštetilo kupcima, već je u pitanje doveden i veliki ugled Alfa Romea koji se još od 1910 godine gradio pomoću genijalnih konstruktora i dizajnera.
Otpuštanje potpuno nepotrebnih 8.000 «ljenivaca» 1980 godine nije pomogao matičnoj tvrtki u Milanu da smanji velike gubitke novca koji su unazadili i pogone na sjeveru zemlje. Tada je jednostavno rečeno, šteta već bila napravljena, a kolika je ona redizajnirana "ti" izvedba, ovdje u posebnoj "white" izvedbibila pokazuju i svi sljedeći Alfini modeli (33-nasljednik Alfasuda, Alfetta, 75,...) koje su obilježavali jaki i napredni motori, odlično konstruirana podvozja s ovjesima za pravu alfa-sportsku vožnju, ali isto tako i nekvalitetna izrada karoserije i interijera koja nije mogla pratiti ostalu europsku konkurenciju gotovo tri desetljeća.
Alfa Romeu nametnuta «vladina» odluka o tvornici na jugu na kraju je dovela do tolike financijske nemoći da je na kraju 1986 godine cijelu tvrtku preuzeo «dragi» Fiat. (prvi model pod Fiatovim nadzorom bio je 164)
Financijska kriza trajala je sve do kraja 90-ih kada model 156 Alfi vraća stari sjaj.

Može li gore!?
U svom tom očaju kojeg je donijela proizvodnja Alfasuda, uprava posrnulog Alfa Romea 1980 godine potpisuje s Nissanom projekt o proizvodnji zajedničkog modela u zloglasnoj tvornici u Pomiglianu d´Arcu. U stvari, riječ je bila o postojećem Nissanu Cherryju (prethodnik Sunnyja i današnje Almere) koji bi koristio Alfasudove boxer-motore, podvozje i prednji ovjes, te na kraju i Alfin znak.
Japanac s talijanskim znakomAlfa Romeo Arna (ARNA - Alfa Romeo Nissan Automobil) predstavljena 1983 godine naišla je na opće zgražanje i to ne samo kod vjernih alfista već i puno šire. Srećom za obje tvrtke, «brak» s Nissanom trajao je tek do 1986 godine kada prestaje proizvodnja sigurno najružnije «alfe» svih vremena.

S.P. 11/04