III Regionalni susret Alfista Dubrovnik 5. i 6.11.2016.
Poslato: Pon Nov 07, 2016 11:30 pm
Dakle, da počnem.
Usled loših poslovnih prilika i (trenutnog) povratka kući, iskrsne mi nekako prilika da odem u Dubrovnik za vikend. Pošto znam da se za vikend održava skup tamo, odlučio sam da se prijavim i posetim tamošnji skup.
Ne znam kako bih sve ovo napisao, jer mi je nekako mišljenje podeljeno. Da li je ovo bio (za moj doživljaj skupova) fijasko ili ne. Propratiću nekolicinom fotografija (ne zamerite jer imam šporet umesto fotoaparata, Canon iz 2010).
Priča teče ovako:
Krenuli smo devojka i ja u subotu u 3:00 iz Vrbasa, da bi smo lagano vozili i stigli u 15:00 kad počinje okupljanje. Okupljanje je bilo na mostu Franja Tuđmana. U 14:00 stižemo u Dubrovnik i nalazimo isti bez nekih većih problema (ako isključimo smaranje hrvatske carinice na granici, koja kad više nije znala šta da mi traži, tražila vozačku dozvolu i konstatovala da mi ne važi jer je papirna SCG, a za njih to ne postoji).
U narednih 2h polako su počeli da se skupljaju Alfisti na mostu. Vreme je bilo dosta loše, kiša, vetar ...
Kada samo se konačno okupili, krenuli smo u vožnju ka Srđu. Tu nastaje prva (možda) neprijatna situacija. Da krenemo od lepšeg dela. Volim da putujem, da istražujem, pa što se tog dela tične, ne verujem da ovaj pogled sa Srđa može da ostavi ravnodušnim.
Međutim, nakon tog oduševljenja, dolazi zaplet. Rekoše, možete slobodno ući u muzej, uz akreditaciju skupa je besplatno. Ulazimo i imamo šta da vidimo. Muzej domovinskog rata ... Unutra, u muzeju, nalaze se članci iz novina, razne knjige, oružije, pa čak i tematske celine po sobama pa tako jedna nosi ime "Srpsko - crnogorski napad na Dubrovnik" a vrhunac je što u jednoj od prostorija / soba ima veliki TV na kom idu snimci sa ratišta snimljeni kamerama ... Odmah da se ogradim, mene lično kao mene zabole i levo i desno za taj rat, politiku i razne gluposti kojima su oni, očigledno, opterećeni. Moj lični stav je da je za jedan Alfa Romeo skup moglo da se nađe nešto prigodnije od muzeja domovinskog rata, pogotovo što sam skup u nazivu sadrži reč "regionalni". Shodno tome, smatram da na takvom jednom događaju, mnogo prigodnije bi bilo da je organizovana poseta nekoj drugoj znamenitosti grada i okoline (a ima ih dosta) od posete ovog muzeja jer nekako imam utisak da je konstantno podsećanje samo ispiranje mozga i bezvezno raspirivanje neke mržnje i koječega već. Po završetku posete muzeja, oragnizovano je u caffe Panorama druženje uz piče sa cenama kafe od prijatnih 24kn (oko 400din).Tu se primetila nesuglasica u organizaciji, pošto je jedan deo ekipe ostao u kafeu, a jedan dan organizacije je otišao sa ljudima prema restoranu u kome se održavala večera.
Neke od slika ispred muzeja:
Večera, za nas dvoje predzadnji udarac ... Kad su bile prijave za skup, prvi dan je bila prijava za organizovanu večeru.
Moja devojka je uzela ovaj M1 sa piletinom, a ja M2 svinjetinu. Prvo, Kasnila je večera 1.5h (podsećam, mi smo na putu od 3:00 tog dana, a već je oko 20:30). Drugo, kad je konačno došla, piletina je bila i kako - tako, a mi koji smo naručili svinjski meni, ostali smo u čudu. Prosudite sami da li ovo vredi 120kn iliti 16e po osobi.
Da sam samo ja ostao zatečen, pa i da se zapitam da li sa mnom nešto nije ok, ali komentari ostalih ljudi su bili isti, te stoga, zaključak se sam nameće.
Zadnja, ne baš prijatna, situacija - hostel. Kako je na forumu stojalo da je jedan od organizovanih smeštaja u Hostel Dubrovnik u Komolcu, meni je bilo najlakše tu da uzmem smeštaj (a i najjeftinije od ponuđenih) jer se večera organizovala nepunih 1km odatle. Međutim, kada smo onako umorni i razočarani večerom krenuli do hostela, dočekala nas nova situacija. Hostel zaključan, pogašena svetla. Motaj se okolo, pogledaj, lupaj - ništa. Pali auto i nazad. Nađem jednog od organizatora i pitam šta je sad ovo. Uze dečko telefon, okrete gazdu i kaže za 5 min će biti. Dolazi dečko neki posle 7-8min, otvara nam i čekiramo se. Sreća u svoj ovo nesreći što je hostel stvarno i više nego pristojan (mada i ne baš tako jeftin za jedan hostel van sezone), pa se nekako sve to završilo bez eskalacije. Bili smo jedini gosti hostela, a i bili smo u dvokrevetnoj sobi.
Pogled iz hostela:
Posle svih ovih dešavanja, odlučili smo da drugi dan nećemo ni ići na skup, već se posvetiti razgledanju grada i okoline. Nismo hteli da okušavamo sreću šta će dalje biti i da li ćemo samo uludo vreme i novac gubiti.
Ne znam šta bih rekao kao zaključak celoj ovoj priči. Da sam zadovoljan - nisam. Da mogu da se ljutim na organizatore - mogu ali nemam ništa od toga. Možda sam, ustvari, navikao na neku drugu vrstu ovih naših Alfa Romeo susreta, pa mi ovakva ne odgovara. Na jednog od organizatora, Juricu, ne mogu da se ljutim potpuno, jer je pokušao nekim gestovima da mi izađe u susret da mi ova gungula lakše padne. Suma sumarum, što se tiče mene i ovakvog načina skupova, ne bih više učestvovao na ovakvom tipu skupa.
Usled loših poslovnih prilika i (trenutnog) povratka kući, iskrsne mi nekako prilika da odem u Dubrovnik za vikend. Pošto znam da se za vikend održava skup tamo, odlučio sam da se prijavim i posetim tamošnji skup.
Ne znam kako bih sve ovo napisao, jer mi je nekako mišljenje podeljeno. Da li je ovo bio (za moj doživljaj skupova) fijasko ili ne. Propratiću nekolicinom fotografija (ne zamerite jer imam šporet umesto fotoaparata, Canon iz 2010).
Priča teče ovako:
Krenuli smo devojka i ja u subotu u 3:00 iz Vrbasa, da bi smo lagano vozili i stigli u 15:00 kad počinje okupljanje. Okupljanje je bilo na mostu Franja Tuđmana. U 14:00 stižemo u Dubrovnik i nalazimo isti bez nekih većih problema (ako isključimo smaranje hrvatske carinice na granici, koja kad više nije znala šta da mi traži, tražila vozačku dozvolu i konstatovala da mi ne važi jer je papirna SCG, a za njih to ne postoji).
U narednih 2h polako su počeli da se skupljaju Alfisti na mostu. Vreme je bilo dosta loše, kiša, vetar ...
Kada samo se konačno okupili, krenuli smo u vožnju ka Srđu. Tu nastaje prva (možda) neprijatna situacija. Da krenemo od lepšeg dela. Volim da putujem, da istražujem, pa što se tog dela tične, ne verujem da ovaj pogled sa Srđa može da ostavi ravnodušnim.
Međutim, nakon tog oduševljenja, dolazi zaplet. Rekoše, možete slobodno ući u muzej, uz akreditaciju skupa je besplatno. Ulazimo i imamo šta da vidimo. Muzej domovinskog rata ... Unutra, u muzeju, nalaze se članci iz novina, razne knjige, oružije, pa čak i tematske celine po sobama pa tako jedna nosi ime "Srpsko - crnogorski napad na Dubrovnik" a vrhunac je što u jednoj od prostorija / soba ima veliki TV na kom idu snimci sa ratišta snimljeni kamerama ... Odmah da se ogradim, mene lično kao mene zabole i levo i desno za taj rat, politiku i razne gluposti kojima su oni, očigledno, opterećeni. Moj lični stav je da je za jedan Alfa Romeo skup moglo da se nađe nešto prigodnije od muzeja domovinskog rata, pogotovo što sam skup u nazivu sadrži reč "regionalni". Shodno tome, smatram da na takvom jednom događaju, mnogo prigodnije bi bilo da je organizovana poseta nekoj drugoj znamenitosti grada i okoline (a ima ih dosta) od posete ovog muzeja jer nekako imam utisak da je konstantno podsećanje samo ispiranje mozga i bezvezno raspirivanje neke mržnje i koječega već. Po završetku posete muzeja, oragnizovano je u caffe Panorama druženje uz piče sa cenama kafe od prijatnih 24kn (oko 400din).Tu se primetila nesuglasica u organizaciji, pošto je jedan deo ekipe ostao u kafeu, a jedan dan organizacije je otišao sa ljudima prema restoranu u kome se održavala večera.
Neke od slika ispred muzeja:
Večera, za nas dvoje predzadnji udarac ... Kad su bile prijave za skup, prvi dan je bila prijava za organizovanu večeru.
Moja devojka je uzela ovaj M1 sa piletinom, a ja M2 svinjetinu. Prvo, Kasnila je večera 1.5h (podsećam, mi smo na putu od 3:00 tog dana, a već je oko 20:30). Drugo, kad je konačno došla, piletina je bila i kako - tako, a mi koji smo naručili svinjski meni, ostali smo u čudu. Prosudite sami da li ovo vredi 120kn iliti 16e po osobi.
Da sam samo ja ostao zatečen, pa i da se zapitam da li sa mnom nešto nije ok, ali komentari ostalih ljudi su bili isti, te stoga, zaključak se sam nameće.
Zadnja, ne baš prijatna, situacija - hostel. Kako je na forumu stojalo da je jedan od organizovanih smeštaja u Hostel Dubrovnik u Komolcu, meni je bilo najlakše tu da uzmem smeštaj (a i najjeftinije od ponuđenih) jer se večera organizovala nepunih 1km odatle. Međutim, kada smo onako umorni i razočarani večerom krenuli do hostela, dočekala nas nova situacija. Hostel zaključan, pogašena svetla. Motaj se okolo, pogledaj, lupaj - ništa. Pali auto i nazad. Nađem jednog od organizatora i pitam šta je sad ovo. Uze dečko telefon, okrete gazdu i kaže za 5 min će biti. Dolazi dečko neki posle 7-8min, otvara nam i čekiramo se. Sreća u svoj ovo nesreći što je hostel stvarno i više nego pristojan (mada i ne baš tako jeftin za jedan hostel van sezone), pa se nekako sve to završilo bez eskalacije. Bili smo jedini gosti hostela, a i bili smo u dvokrevetnoj sobi.
Pogled iz hostela:
Posle svih ovih dešavanja, odlučili smo da drugi dan nećemo ni ići na skup, već se posvetiti razgledanju grada i okoline. Nismo hteli da okušavamo sreću šta će dalje biti i da li ćemo samo uludo vreme i novac gubiti.
Ne znam šta bih rekao kao zaključak celoj ovoj priči. Da sam zadovoljan - nisam. Da mogu da se ljutim na organizatore - mogu ali nemam ništa od toga. Možda sam, ustvari, navikao na neku drugu vrstu ovih naših Alfa Romeo susreta, pa mi ovakva ne odgovara. Na jednog od organizatora, Juricu, ne mogu da se ljutim potpuno, jer je pokušao nekim gestovima da mi izađe u susret da mi ova gungula lakše padne. Suma sumarum, što se tiče mene i ovakvog načina skupova, ne bih više učestvovao na ovakvom tipu skupa.